Kako pokazuju podaci Eurostata, mladi u EU su prošle godine roditeljsko domaćinstvo napuštali u prosječnoj dobi od 26,5 godina. Prosjek varira od države do države članice EU, a najstariji prosječni uzrast, svi sa 30 godina i više, bilježe Portugal (33,6), Hrvatska (33,3), Slovačka (30,9), Grčka (30,7) i Bugarska (30,3). Nasuprot tome, Švedska (19), Finska (21,2), Danska (21,3) i Estonija (22,7) su zabilježile najnižu prosječnu starost mladih kada je riječ o njihovom osamostaljivanju.
Sa svojim prosjekom od 31,4 godine kada njeni mladi građani napuštaju roditeljski dom, Srbija je bolje rangirana od Portugala i Hrvatske. Eurostat u ovom istraživanju nema podatke za BiH i Crnu Goru, koje takođe nisu članice EU, što bi bilo interesantno za poređenje sa Srbijom. Slične rezultate, inače, ima i istraživanje o položaju i potrebama mladih za 2022. godinu, koje je sprovela Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS) na uzorku od 1.117 ispitanika uzrasta od 15 do 30 godina. U KOMS konstatuju da su ekonomski razlozi presudni što mladi iz roditeljskog doma izlaze tek onda kada zvanično i nisu mladi, sa skoro navršene 32 godine.
– Njih 65 odsto živi u porodičnom domu, zato što nema priliku da se ekonomski i stambeno osamostali. U Evropi je taj prosjek 26 godina, što nam pokazuje da podaci u Srbiji nisu uslovljeni tradicijom ili vrijednostima, već prije svega nepovoljnim ekonomskim položajem mladih. Skoro 60 odsto mladih nema nikakva primanja, tek svaka deseta mlada osoba zarađuje 80.000 dinara, a najveći broj mladih smatra da je za pristojan život potrebno minimalno 100.000 dinara mjesečno. Među mladima koji su zaposleni, oko 20 odsto njih nisu prijavljeni na poslu, a više od 40 odsto i dalje je zaposleno po ugovoru o radu na određeni period, uz oko 5 odsto njih na ugovoru o privremeno-povremenim poslovima – kaže za Jovana Božičković, član Upravnog odbora KOMS, organizacije koja šestu godinu za redom prati položaj mladih u Srbiji.
Njihovo istraživanje dodatno pokazuje da kada bi mladi i imali od čega da žive samostalno, često nemaju gdje. Naime, tek 12 odsto njih stanuje u svom stanu.
– Stambena politika bi prije svega trebala da bude prioritetno pitanje ne samo omladinske, već i svake državne javne politike. Problem postoji na nivou priuštivosti stambene jedinice kako za kupovinu, tako i za iznajmljivanje. Podsticajne mjere izostaju, one koje postoje poput subvencije za stanove i pomoć za mlade bračne parove nisu adekvatne i statistike se iz godine u godinu pogoršavaju – navodi sagovornica.
Da je finansijski momenat ključna razlika u donošenju odluke kad započeti samostalni život između mladih u Srbiji i, na primjer, njihovih vršnjaka u Skandinaviji, slažu se i sociolozi.
– Razlike sa zapadom postoje u svemu, pa i u tome da se zapovijest “poštuj oca svoga i mater svoju da ti bude dobro i dugo da poživiš na zemlji”, u Srbiji crnohumorno ali vrlo realistično pretvorila u – “poštuj ih da duže živiš od njihove penzije”! Međutim, pored materijalnog, treba obratiti pažnju na još jedan faktor koji se lako previđa, a zapravo je daleko opasniji od ekonomskog uzroka za kasno osamostaljivanje mladih ljudi – ukazuje dr Radovan Marjanović, sociolog.
– Živimo, naime, u vrijeme “privatizacije” načina življenja. Mladi ljudi se lako i brzo zatvaraju u sebe, strašno nezadovoljni stanjem u međuljudskim odnosima na svim nivoima, od radnog mjesta, ako ga imaju, do druženja. I onda, normalno, porodica im predstavlja neku vrstu azila i ne samo osnovnu ćeliju društva, nego cjelokupno društvo na koje su upućeni. Otuđenje dovodi i do sve manje ljubavi, a pošto je voljeti i biti voljen jedna od suštinskih potreba čovjeka, a partneri za novu porodicu se nalaze sve teže i teže, logično je da se ta potreba onda može jedino zadovoljiti u postojećoj zajednici sa roditeljima – objašnjava dr Marjanović.
Po njegovim riječima, nekada i konformizam dovodi do “produženog djetinjstva”, najpre kod onih koji imaju posao, ali zahvaljujući skuvanom ručku i opranom vešu u roditeljskom domu, tako imaju priliku da svoju platu uštede za neka lična zadovoljstva. Međutim, kako upozorava, na taj način postaju sve pasivniji i ravnodušniji prema okruženju, što se najviše ogleda u velikoj apolitičnosti mlađih od 30 godina u Srbiji.
– I to nije samo otklon od politike, nego od polisa, društva u cjelini. Dramatična posljedica takve duhovne klime, koja se ogleda i u tih skoro 32 godine života kada mlad čovjek postaje “svoj čovjek”, jeste sve manje novih porodica, sve starije društvo, jedna nacija penzionera i samaca – zaključuje dr Radovan Marjanović, piše Blic.
Roditelji treba da puste „djecu da odrastu“
Da u procesu osamostaljivanja nije uvijek sva odgovornost na mladima, stav je diplomiranog psihologa Mateje Manojlovića (24), saradnika u nastavi na beogradskom FON.
– Neke konzervativne i tradicionalne vrijednosti u našem društvu insistiraju na porodičnom, kolektivnom obitavanju, radu i ispomaganju. Iako ovakva stremljenja imaju svoje prednosti (zašto ne nastaviti porodični posao?), ograničenja koja ona nameću na mlade često mogu da se dožive kao prijeteća i da ometaju njihovo napredovanje i osamostaljivanje. Naravno, ova međuzavisnost često može da bude posljedica upravo ekonomskih prilika. Često se kod nas događa da roditelji nerijetko pribegavaju tome da djecu u najmanju ruku ne podstiču na osamostaljivanje. Ovo se ne odnosi na to da li ih podstiču da zarađuju, naprotiv. Iako postoje podsticaji da što ranije počnu da zarađuju, roditelji ređe guraju mlade u to da samostalno donose odluke i preuzimaju odgovornost. Gotovo je izvjesno i da tržište rada treba da postane prijemčivije za mlade, ali osim toga veoma je važno, i da roditelji „dopuste svojoj djeci da odrastu“ – smatra Manojlović.
Ko štedi za svadbu, a ko za stan djeci
Jedan od primjera razlike u osamostaljivanju mladih na zapadu i u Srbiji, kako kaže sagovornik, jeste i stupanje u brak.
– Kod nas roditelji decenijama štede za svadbu o kojoj će se pričati, eventualno pisati, a onda se bračni par useli u kuću jednih od roditelja. Na zapadu, prva bračna noć mladenaca nekada bude i u hotelu, ali zajednički život počinju u svom stanu, koji je umjesto svadbe platila podjednako mladina i mladoženjina porodica, ili ga je čak obezbjedila država povoljnim kreditom – kaže dr Marjanović.
Prosječna starost mladih po zemljama EU kada se osamostaljuju:
Najmlađi 19
Švedska 21,2
Finska 21,3
Danska 22,7
Estonija 33,6
Portugal 33,3
Hrvatska 30,9
Slovačka 30,7
Grčka 30,3
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu