Takvih primjera nema mnogo, ali su veoma značajni. U lijevčanskom i potkozarskom kraju, gdje su mnoga sela opustjela a broj stanovnika drastično smanjen, inicijativu su preuzeli mladi. Oni su u poljoprivredi prepoznali šansu za napredak i bolji život, nego što to imaju u gradu.
Danijel Miodragović iz laminačkog zaseoka Mokreš, na vlastitoj farmi, posjeduje 200 bikova, junadi i teladi. Ovu djelatnost započeo je prije 20 godina.
– Ova godina je zaista teška, ali ne toliko da bih se pokolebao i odustao od proizvodnje za koju sam se opredijelio kao dvadesetogodišnjak i tu uložio veliki trud, mnogo rada i mnogo novca. Godinama ulažem zaradu u razvoj farme, nabavku mehanizacije, obradu zemljišta, proizvodnju stočne hrane – ispričao je Danijel za Srpskainfo.
Počeci
On obrađuje 1.000 dunuma zemljišta. Manji dio ima u vlastitom posjedu, a ostalo uzima pod zakup. U porodici Miodragović začeci stočarstva su devedesetih godina prošlog vijeka, kada je Danijelov otac Mihajlo, poznati gradiški kuvar, izgradio manju štalu, te uzgajao stoku za potrebe porodičnog restorana.
– Moje opredjeljenje je u stalnom povećanju posla, nabavci poljoprivredne mehanizacije, traktora, priključaka, mašina za moderniji rad na farmi. Sve to zahtijeva ova djelatnost od koje ne planiram odustati. Svoju djecu takođe podučavam ovim vrijednostima – ispričao nam je mladi farmer koji svojim primjerom daje novu nadu za svoju porodicu, selo i cijeli kraj.
Farma je modernog tipa. Osim porodice koja tu radi, Danijel povremeno angažuje sezonske radnike iz Laminaca. Ne žali se ni na uslove na tržištu, na lokalnu upravu niti na državu. Najviše se uzda u sebe i svoj rad.
– Ne žalim se, imam uvijek kome prodati bikove, to mi do sada nije predstavljalo problem. Moje opredjeljenje su kvalitetne pasmine, koje su na tržištu uvijek poželjne. Sada je junetina šest KM po kilogramu, ova cijena je stabilna već pola godine. Takođe su i premije solidne, zadovoljan sam – kaže Danijel koji najviše vremena provodi na farmi.
On živi u Gradiški, ali cijelu proizvodnju tokom 24 časa kontroliše. Zato, zavisno od potrebe, i tri puta u istoj noći dolazi na farmu. Za njega, kako kaže, to nije teško jer je motivisan za posao koji je davno zavolio.
Farmeri iz Bakinaca i Seferovaca
Radovana Maksića iz laktaškog sela Bakinci ništa nije pokolebalo da ostane na porodičnom imanju i da se posveti stočarstvu, ratarstvu i drugim poljoprivrednim djelatnostima. On je, kao i Miodragović, svetao primjer i putokaz u poljoprivredi svoga sela.
– Tovim bikove, svinje, imam ovce i drugu stoku. Proizvodim i voće. Posjedujem savremenu mehanizaciju kojom obrađujem stotinu dunuma zemljišta. Vjerujem da se može dobro živjeti u selu, ali tu treba da se radi. Pristalica sam koncepta više vidova proizvodnje, jer uvijek nešto krene ka dobrom – pojasnio nam je Maksić, odlučan da ostane na selu, u inat teškoćama.
On kaže da je rođen i odrastao u Bakincima, te da ništa ne može pokolebati njegove planove u poljoprivredi.
Zdravka i Zdravko Katalina iz lijevčanskog sela Seferovci takođe su pronašli ekonomsku računicu u stočarstvu i poljoprivredi. Oni su među najmlađim farmerima, a proizvode meso i mlijeko.
– Imamo 50 krava i teladi. Svinja imamo više. Radimo suprug i ja, uz pomoć djece i starijih ukućana. Time se ozbiljnije bavimo desetak godina. Uspješni smo u ovom poslu, dobro nam ide, mada postoje i problemi, ali nisu toliki da bismo odustali ili bitnije umanjili proizvodnju – kazala je za Srpskainfo Zdravka Katalina.
Naglašava da nemaju problema u plasmanu svojih proizvoda.
Sličnih primjera, u kojima su mladi odlučni da se bave poljoprivredom i da na svojim imanjima proizvode hranu za sebe, ali i za tržište, ima u mnogim selima potkozarkog i lijevčanskog kraja.
Među njima su Mladen Gajić iz Gornje Jurkovice, Miloš Raković iz Mašića i mnogi drugi. To, kako ističe Dragana Ilić, zamjenica gradonačelnika Gradiške, obavezuje lokalne vlasti na izgradnju infrastrukture, što je važan uslov unapređenja poljoprivrede. Dobri primjeri na to obavezuju i ohrabruju da sve u selima ipak nije nepovratno izgubljeno.
Zamjerke stočarskih udruženja
U stočarskim udruženjima stavovi se u mnogim segmentima ne uklapaju s mišljenjem mladih farmera koji nude mnogo više optimizma, a cijelu situaciju pretjerano ne dramatizuju. Podsjećamo, u Savezu poljoprivrednih udruženja RS navode da će loš rod kukuruza dovesti do urušavanja stočnog fonda. Zamjerke imaju i na uvoz, cijene mesa i domaće tržište.
– Neophodne su zaštitne mjere na uvoz mesa. Riječ je o uvođenju carina na svježe i rashlađeno goveđe i svinjsko meso od 10 odsto, te taksu od 1,5 KM po kilogramu svinjskog i 2,5 KM po kilogramu uvezenog goveđeg mesa – smatraju u navedenom udruženju.
Kao potvrdu svojih stavova i opravdanje zahtjeva ističu podatak o smanjenju broja svinja za 20 odsto u prošloj godini. Prema podacima republičkog Zavoda za statistiku, u oborima je 2020. godine bilo 619.400, a lani 490.600 svinja. U posljednje dvije decenije u Srpskoj se bilježi smanjenje broj farmera, a samo u prošloj godini to je dostiglo 15 odsto.
Hronično nezadovoljstvo je i u sektoru mljekarstva, a najveći problem su cijene.
Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača, mljekara Republike Srpske, kaže da je potrebno četiri litra mlijeka za litar nafte. On se zalaže za ukidanje putarina i akciza na gorivo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu