Da li zbog toga što mladima žele da poruče da ”još malo sačekaju” jer imaju vremena pošto svijet svakako ostaje njima, ili da ih podstaknu na akciju pitanje je, mada, kada govorimo o našem društvu, na osnovu bezbroj primjera mnogo smo bliži prvoj tvrdnji.
U međuvremenu, politika je, ako ne jedini onda najbitniji faktor koji utiče na formiranje društva i njegovu, kako vanjsku tako i unutrašnju konfiguraciju. Ako se vodimo tim stavom, nije teško doći do zaključka da su za kvalitetno vođenje politike pored iskustva neophodne nove ideje, intelektualne kompetencije, poletnost, energičnost, želja za promjenom odnosno sve ono što političari koji političkom scenom BiH haraju posljednjih nekoliko decenija ne mogu da ponude. Međutim, to što ne mogu da ponude nove ideje i politike ne sprečava ih da, ako treba, i životima brane funkcije na kojima se nalaze.
S druge strane, mladi koji su i te kako ubijeni u pojam znanje i kvalitet imaju. Međutim, postavlja se pitanje koliko van političkih partija, ali i unutar njih, dobijaju prostora za napredak. Rijetki su zaista političari koji će preći preko lične sujete i dati prostor mladima za napredak i lansirati ih u zvijezde. Prosječan političar u Republici Srpskoj se plaši mladog i perspektivnog čovjeka, jer upravo takav čovjek može pokazati da može i drugačije.
Ipak, veoma često mladi padaju u zamku dok pokušavaju da s manje ili više uspjeha budu blijeda kopija svojih političkih uzora, što prije ili kasnije ispada komično. Tako na našoj omladinskoj političkoj sceni možemo vidjeti male ”Dodike”, ”Cvijanoviće”, ”Draškiće”, ”Šaroviće”, ”Bosiće” i druge vrste kopija. Mladi koji se odluče na ulazak u politiku moraju da budu autentični i da političkom tržištu ponude novi proizvod. Političke partije trebale bi da vrše skautiranje najboljih studenata na fakultetima i perspektivnih mladih i da takve ljude svojim idejama i radom privole da postanu njihovi članovi, ali avaj. Istovremeno, partije imaju i mogućnost da postojećem podmlatku i mladima sa odličnim kvalitetom daju priliku za napredak i gurnu ih ”u etar”.
U političkim partijama i te kako ima kvalitetne svježe krvi koja bi mogla da pokrene prije svega zarđali motor SDS-a – nekada najsnažnije partije u RS. Široj javnosti nepoznati pojedinci poput Borisa Lukete – mladog ekonomiste iz Istočnog Sarajeva, zatim Ane Rajića – sjajnog studenta politikologije iz Pala, zatim politikologa Želimira Urića iz Srpca, trebali bi da budu zalog za budućnost ove posrnule političke partije kojoj je što prije potrebna kvalitetna svježa krv.
S druge strane, PDP, koji je zahvaljujući ponajviše Drašku Stanivukoviću i Jeleni Trivić značajno podmladio partiju, treba da nastavi da radi na tome i daje prostor novim politikama kao što je na primjer borba za očuvanje rijeka, u kojoj se ističe Mišo Đukić – ekološki aktivista iz Šipova. Takođe, i u SNSD-u postoji dosta mladog i kvalitetnog kadra, ali takvi pojedinci u trenutnoj političkom ambijentu ne mogu da se istaknu niti napreduju, što je veliki hendikep kako za sam SNSD tako i za društvo i građane Republike Srpske u cjelini.
Kako god, mladi treba da budu svjesni da im starije kolege definitivno neće tek tako prepustiti pozicije i da se za njih trebaju boriti. Stari političari moraju da budu svjesni da oni više prosto ne mogu da ponude energiju, ideje i strategije koje su u skladu s ambijentom i potrebama savremenog doba. Tek kada to shvate, njihovo potenciranje teze da ”na mladima svijet ostaje” imaće realno utemeljenje u stvarnosti. Sve drugo su samo prazne priče.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu