Uz proces emigracija, vidljiv je i proces kretanja stanovništva unutar zemlje, iz sela u gradove. Rezultat su sablasno pusta sela, u kojima danas pretežno žive stanovnici treće životne dobi.
– U ovom dvorištu nas je bilo 17 nekada. Niko nikom smetao nije, svako je bio veseo, zadovoljan, sa “bublom” palente. Više nema jela koje sebi priuštiti ne možeš
Ovako svoju priču počinje starica koja živi u selu Skočaj, udaljenom svega nekoliko kilometara od Bihaća.
Na prste nabraja svoje komšije. Selo oživi tek nekoliko puta godišnje, na vjerske praznike, a nakon toga vrati se sivoj svakodnevnici u kojoj nema ni omladine ni dječije vike. Ista je slika i u drugim selima na obroncima planine Plješevice, javlja BHRT.
Ipak, da nostalgija zna biti jača od svih nedaća primjer je Francika Balen. Nakon što je radni vijek provela u Zagrebu, odlučila se vratiti na svoje ognjište, prenosi Bosnainfo.
Koliko je zbog toga ispunjena, toliko je i tužna.
– Rođena sam tu i meni je lijepo uvijek, stalno smo dolazili vikendom, to je moje rodno mjesto… Kako se živi? A nekako… Malo ima svijeta, sve ode, mladi odoše.Ostao je samo stariji narod. Jako tužno – kaže ona.
Mladi su otišli, a starih sve manje. Njive i livade zarastaju u šumu, a oni uporni su još tu da prožive staračke dane na svom ognjištu. Slika je to ne samo ovih, nego brojnih drugih sela širom Bosne i Hercegovine, prenosi BHRT.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu