Trebinje je grad sa više od 20 mostova zbog čega ga mještani s ponosom nazivaju i “malom Venecijom”, a po ljepoti, starini i neobičnoj sudbini najviše pažnje privlači Arslanagića ili Perovića most dug 92 metra za koji se pretpostavlja da je građen 1573.godine.
Magistar arheologije Ðorđo Odavić kaže da su o nastanku mosta nad Trebišnjicom ispredane brojne legende, a da je prema najpoznatijoj most izgrađen po nalogu izvjesne kraljice u trebinjskom kraju nakon što se njen sin utopio u potoku koji se ulivao u Trebišnjicu, a vladarka nakon tragedije naredila da se potok zatrpa.
Izvor je godinama zatrpavan, ali je potok ipak izbio nešto dalje, pa je kraljica je naredila da se napravi most – ispričao je Odavić Tanjugu.
Druga često prepričavana legenda kaže da je carigradskog sultana u jednoj bitki čuvao izvjesni Kustura iz Hercegovine koji je kasnije u znak zahvalnosti nagrađen velikom sumom zlatnika.
Između Trebinja i Herceg Novog napravio je han, ali je imao toliko novca da je želio da izgradi veleljepni most. Prema riječima Odavića, istorijski izvori svjedoče da je most podignut po nalogu Mehmed-paše Sokolovića koji ga je izgradio u spomen na stradalog sina.
Da je most počeo da se gradi 1568.godine, kaže Odavić, pokazuju arhivi iz Dubrovnika i spisi koji pokazuju da je 10 tamošnjih zidara bilo angažovano na ovoj građevini.
– Kad je most završen, dubrovački trgovci su se žalili Sokoloviću kako im na mostu naplaćuju velike carine i dažbine – priča sagovornik Tanjuga o mostu nazvanom po Arslan-agi koji se krajem 17. vijeka doselio u Trebinje i dobio dozvolu od sultana da naplaćuje mostarinu.
Podaci o izgradnji mogu se naći, ukazuje Odavić, i u spisima francuskih putopisaca, Kanea i Leskapolijea koji na iz Srbije putu ka Dubrovniku bilježe da je u izgradnji most u Trebinju.
Odavić navodi da je zbog monumentalnog izgleda Arslanagića most izazivao pažnju i svjetskih arhitekata i istoričara iz 19. vijeka koje je ovo zdanje, kaže, podsjećalo na most Alkantare u Toledu u Španiji koji je, takođe, iz rimskog perioda.
Zbog neobične sudbine trebinjski most nije proglašen svjetskom kulturnom baštinom poput mostova u Mostaru i Višegradu, iako pripadaju istoj epohi i građeni su u približno isto vrijeme.
Naime, Arslanagića most je zbog izgradnje hidrocentrale 1965.godine bio potopljen, a najpoznatiji stručnjaci u tadašnjoj Jugoslaviji procijenili su, kaže Odavić, da ga treba izmjestiti na drugu lokaciju.
– Izmještanje mosta trajalo je od 1966. do 1972. godine, skidan je i obilježen kamen po kamen i premješten nekoliko kilometara nizvodno. Pravilo je da se izmješteni mostovi ne mogu naći pod zaštitom UNESCO i zato Arslanagića most nema takav status – objašnjava Odavić.
Kako kaže, specifičnost mostu daje i asimetrija koja je prema pojedinim navodima posljedica asimetrije terena, dok je prema drugim tvrdnjama na izgled mosta uticalo to što je nekoliko puta obnavljan.
Most je pretprio oštećenja u Drugom svjetskom ratu 1943.godine, ali i 1956. godine pod naletom plahovite Trebišnjice.
Osim Arslanagića mosta, za Trebinje su značajna još dva mosta: kameni ostaci građevine iz rimskog doba i kameni most izgrađen 1931. kada je željeznička pruga iz Trebinja trebalo produžiti do Bileće, Nikšića i Podgorice.
– Tada je napravljen taj prelijepi most koji je sada pod vodom. Postoje inicijative da se premjesti i nadamo se da će doći vrijeme kada će biti više novca i mogućnosti za to. Sada most može da se vidi samo kada se vrše godišnji remonti u hidroelektrani i kada nivo jezera drastično opadne – kaže Odavić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu