Ljubiša je, u rukama držeći pištolj koji je legalno posjedovao, nakon što je ubio svoju majku Dobrilu (83) i sina Branka (42), krenuo je u krvavi pohod i tada je ubio još 11 svojih komšija, među kojima je i svih pet članova porodice Despotović.
Jovana i maleni David ubijeni su posljednji u kući Despotovića, a prije smrti nesrećna majka grčevito se borila da spasi svog sinčića.
Krvnik ih je bez trunke griže savjesti ubio na mjestu, pucajući im u glavu.
Dječak i njegova majka izdahnuli su zagrljeni na krevetu.
-Znam da je Jovana nekoliko sekundi prije nego što ju je monstrum ubio pozvala policiju. Divim joj se kako je to izvela, jer da ona to nije uradila, znam da bi bio mnogo veći masakr. On je bio vrlo svjestan čovjek kada je upao u njihovu kuću oko 5.10 ujutru, jer znao je da ljudi još nisu otišli na posao i da spavaju. On je ubio dedu u hodniku, babu u krevetu, a onda je krenuo ka Jovani, zetu Goranu i našem Davidu. Tada je Jovana, kako ne znam, pozvala policiju i uspjela da izusti tek nekoliko rečenica. Rekla je: “Ubi mi muža”, a zatim je u nju i Davida, koji je bio u njenom naručju, monstrum zapucao. Mnogo je teško, jedan deo mene kao da je otišao, a svaki srećan trenutak nije srećan bez nje – priča na petu godišnjicu masakra u Velikoj Ivanči Jovanina sestra Bojana.
Kaže da je svake godine sve teže i teže.
Ponekad poželi da ode kod sestre, jer na trenutak zaboravi da je nema.
-Najteže je kada sjedneš sam sa sobom, a znaš da je nema. Odem često na grob sa ćerkicom i sestrama i njihovom djecom. Malo mi bude lakše, ali kratko. Strašno je jer su ubijeni nevini, a ni dan-danas ne znamo zašto – sa bolom u glasu priča Bojana.
Pitanje zašto je Ljubiša Bogdanović ubio 13 ljudi proganjaće ih cijelog života.
– Mi njegovu ženu Javorku viđamo kada god odemo u Ivanču, u kuću gdje su ubijeni. Nikada nam nije prišla, niti se izvinila, mada iskreno, ne bih ni pričala sa njom, ne bih to mogla, jer mislim da je ona kao njegova žena morala da predosjeti da će se nešto desiti, nemoguće da to nije znala – priča Bojana.
Prema njenim riječima, Despotovići i Bogdanovići bili su veoma bliski, kako međusobno tako i sa ostatkom zaseoka Nedićev kraj.
-Sve mogu da shvatim, ali da neko ubije dijete od 18 meseci – to ne mogu. Ljubišin sin je za svaku proslavu dovozio Jovanu i Gorana kod nas, jer oni nisu imali kola. A i ta Javorka je stalno bila kod Jovane, David je odrastao u toj njihovoj kući. Bili su baš bliski – priča Bojana.
Podsećanja radi, krvavi pir u kojem je Ljubiša Bogdanović ubio 13 osoba, svoje komšije, dogodio se 9. aprila 2013. godine oko pet sati ujutru.
Ljubiša je prvo u svojoj kući ubio majku Dobrilu i sina Branka, da bi potom provalio u susjednu kuću porodice Despotović, gdje je pobio svih pet članova, uključujući i malog Davida.
Zatim je ubio po dvoje članova porodica Jelašić, Mijailović i Stekić.
Lančano ubistvo koje je trajalo oko pola sata završilo se dolaskom policije i samoubistvom krvnika iz Velike Ivanče.
Predosjetila tragediju
Kako sa bolom u glasu za Blic priča Jovanina sestra bliznakinja Bojana Marinković Milutinović, mjesecima prije tragedije u kojoj je ubijena njena sestra bila je zamišljena, a često su joj na pamet padale uznemirujuće misli.
– Samo bi mi odjednom palo na pamet šta bih ja radila da se mojoj Jovani nešto desi. Čak sam se jedno mjesec dana prije tragedije budila svakog jutra oko 5, u vreme kada su oni kasnije ubijeni, a onda su do mene 9. aprila došle strašne vijesti – da mi je sestra nedužna ubijena – priča Bojana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu