Hronika

Misterija koja traje 13 godina: Đorđe (13) je krenuo sa mamom na njivu, tri mjeseca kasnije je pronađena njegova lobanja

Nestanak Đorđa Andrejića (13) u julu 2010. godine jedan je od najmisterioznijih događaja koji su se ikada desili u Srbiji, a sudbina dječaka, koji bi danas imao 26 godina, do danas nije poznata.

Misterija koja traje 13 godina: Đorđe (13) je krenuo sa mamom na njivu, tri mjeseca kasnije je pronađena njegova lobanja
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Zbog smrti dječaka osuđena je, pa oslobođena njegova majka Marina Andrejić, koja je u pritvoru provela 703 dana.

Marina i njen sin Đorđe Andrejić nestali su u ataru sela Majilovac prije 13 godina, kada su krenuli u baštu, a poslije dva dana pojavila se samo Marina, sa povrijeđenom nogom i bez sina.

Pričala je da se dječak izgubio, a u policiji je priznala da ga je ubila motikom.

Međutim, na suđenju je negirala zločin i optužila policajce da su je tukli i primorali da prizna da je ubila rođeno dijete.

Poslije nekoliko mjeseci nađena je lobanja u šumi, ali nije dokazano da ona pripada malom Đorđu.

Majka dva puta osuđena za smrt sina, pa oslobođena

Pred sudom je oslobođena zbog nedostatka dokaza, a onda je tužila državu i dobila milionsku odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru. Tu se nije zaustavila, pa je Srbiju tužila i u Strazburu.

Podsjetimo, Đorđe Andrejić (13) misteriozno je nestao prije 13 godina u selu Majilovac 22. jula 2010.

Njegova majka Marina je za smrt sina osuđena u dva navrata, ali je Apelacioni sud te presude ukinuo usljed nedostatka dokaza.

On je navodno tog kobnog dana krenuo sa mamom u baštu, a prema navodima iz optužnice koja je kasnije podignuta protiv majke dječaka, koja zapravo i jedini svjedok, ona i sin su se na putu ka njivi izgubili.

Koračajući tako kroz šumu, majka je navodno motikom povrijedila nogu, a ranu je previla dječakovom majicom. Ali, klompe su joj smetale. Zato ih je izula i ostavila i tako sa sinom nastavila još stotinak metara.

Đorđe Andrejić dječak koji je nestao pa pronađen mrtav
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Kako se dalje navodilo u optužnici, on se plašio da ide putem kojim je zahtijevala jer je počeo da pada mrak, te ga je udarila drvenim dijelom motike, nakon čega je on prvo pokleknuo, a zatim i pao na zemlju.

Marina ga je kratko nosila, ali pošto je vidjela da ne diše, poslije nekoliko metara ga je spustila na zemlju i prekrila lišćem i granjem i ostavila.

Poslije 2 dana je krenula iz šume, i kada je stigla kući, prvo nije priznala suprugu šta se desilo. Istražnim organima navodno je prvo priznala zločin, a potom je rekla da je to izjavila zbog pritiska policajaca.

Ona je navodno i poslala sudiji pismo u kojem je navela da će ih odvesti do mjesta gdje je Đorđe ubijen.

Osuđena je dva puta na višegodišnje zatvorske kazne, ali je usljed nedostatka dokaza puštena iz zatvora poslije 703 dana pritvora.

Prema navodima medija, Marina se odselila iz sela Majilovac i da je počela život ispočetka.

Pronađena samo lobanja dječaka

Lobanja dječaka pronađena je kraj puta tri mjeseca od užasne tragedije, a pronašli su je lovci i to u blizini mjesta koje je pokazala Marina, a to mjesto je dosta udaljeno od njive na koju su ona i sin krenuli 22. jula.

U obrazloženju oslobađajuće presude Apelacionog suda kojom je jula 2012. pravosnažno oslobodio njegovu majku Marinu optužbi da ga je ubila, navodi se da je lobanja naknadno donesena i tu ostavljena.

Za sud je podatak da je lobanja pronađena kada je ona već bila u zatvoru i to bez ostalih dijelova tijela, da se uzrok smrti Đorđa ne može ni ustanoviti niti pretpostaviti.

– Sama činjenica da je policija organizovala svakodnevne potrage na terenu s velikim brojem ljudi i da tijelo Đorđa nije pronađeno, a da je nakon više od tri mjeseca pronađena samo njegova lobanja, takođe ne ide u prilog činjenici da je prvobitno priznanje okrivljene istinito, jer da je okrivljena ostavila tijelo svog pokojnog sina Đorđa na način kako je to objasnila u svom prvobitnom priznanju, sasvim je sigurno da bi ono bilo pronađeno – navodi sud.

Lobanja je prvo odnijeta na Biološki fakultet u Beogradu i DNK analizom najprije je utvrđeno da je pripadala nestalom dječaku. Međutim, uslijedio je šok kada je druga grupa vještaka ustanovila da je lobanja bila oprana u izbjeljivaču, što se radi kad se želi uništenje DNK, prenosi Blic.

– U istrazi su me natjerali da priznam zločin i dvije godine sam ni kriva ni dužna provela u pritvoru. Ne prođe dan a da se ne zapitam da li je Đorđe i dalje živ, a imam razloga da vjerujem da ga je neko oteo i odveo u Italiju, zbog organa. Ne znam ni da li djetetu da palim svijeću… Ipak, čekam i nadam se da će mi se Đorđe jednog dana pojaviti na vratima. Kažu da me u sudskom depou čeka lobanja mog sina, da je sahranim, ali ja vjerujem da to nije njegova glava – kazala je tada Marina za Informer.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu