Orlovi su rano odletjeli kući, sa epitetom ekipe koja je postigla najmanje pogodaka na Euru. Čak ni ovaj sistem UEFA, gdje i četiri najbolje trećeplasirane reprezentacije idu dalje, nije bio dovoljan Srbiji da se nađe u osmini finala, ali navikli smo da Srbiji uvijek fali ono nešto malo.
U grupi sa Engleskom, Slovenijom i Danskom od selekcije Dragana Stojkovića Piksija vidjeli smo samo jedno. Da Orlovi ne znaju “kud udaraju” i da je to ekipa bez glave i repa.
Nije bilo previše ni euforije pred EURO, potajno su se svi nadali da konačno može nešto da bljesne u ovoj selekciji, da će se konačno prikazati pun potencijal na terenu i da će navijači osjetiti ponos i veliku radost, sve ono što nisu još od novembarske noći 2021. godine u Lisabonu.
Znali smo da su Englezi jedan od glavnih kandidata za osvajanje Evropskog prvenstva, ali smo isto tako znali da je Srbija favorit protiv Slovenije, te da bi sa Dancima moglo da bude neizvjesno.
Ipak, ono što smo vidjeli od Piksijeve Srbije je pravi primjer kako ne treba. Katastrofa zvana formacija sa dva nekompatibilna napadača i nevjerovatnim disbalansom u veznom redu, a onda pokušaj “čupanja” u trećoj utakmici, kada ti samo pobjeda igra, čist je pokazatelj da selektor zapravo od početka ovog takmičenja nije imao ideju kako Srbija treba da izgleda na velikom turniru.
Činjenica da je golman najbolji pojedinac ove selekcije u grupnoj fazi jasno govori o kakvoj selekciji je riječ. Ni u jednoj od ove tri utakmice Srbija nije zaslužila da pobijedi.
I ne znam na šta je tačno selektor ponosan kada je to izgovorio u utorak uveče nakon ispadanja. Postavlja se pitanje do kada ćemo slušati izgovore i čekati da konačno neko preuzme odgovornost za ovu katastrofu.
Izgleda da je uzlet Orlova iz Lisabona i plasman na Svjetsko prvenstvo u Katar na kraju bio i veliki poraz s dugotrajnim posljedicama i da ćemo vječno govoriti o ekipi koja nikada nije zasijala u punom sjaju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu