Međutim, prema stručnjacima, roditelji bi trebali pronaći neki drugi način da osiguraju djecu i to ne zato što su povodci namjenjeni psima.
– Shvatam, imam četvero djece i neka od njih su energična. I ponekad mi je bilo teško sve ih držati blizu – rekao je dr Neal Horen, direktor Centra za dječji i ljudski razvoj na Univerzitetu Džordžtaunu.
No dodaje da djeca mogu protumačiti to što su vezana za roditelje dječjim povodcem ili pojasom kao oblik agresije.
– Djetetu se povlačenje za uzicu kad odluta predaleko čini slično udarcu. Da ne spominjemo da ako slučajno prejako povučete povodac, vaše bi dijete moglo izgubiti ravnotežu i povrijediti se. A ako im se uzica omota oko vrata, to može predstavljati opasnost od gušenja – tvrdi Horen.
– Korištenje povoca za dijete u praksi može izgubiti svoju izvornu namjenu, zaštitu djeteta, i pretvoriti se u borbu moći između djeteta i roditelja. Ako svoje dijete povlačite natrag na povocu, dijete bi vam moglo zamjerati što ste fizički agresivni – kaže Horen.
Što je još važnije, povoci i pojasevi za bebe zapravo ničemu ne uče vaše dijete. Kad odgajamo svoju djecu, kaže Horen, uvijek tražimo prilike pokušavajući ih naučiti životnim vještinama.
– Nisam sasvim siguran kako im uzica pomaže u učenju bilo koje od tih vještina. Učenje vaše djece da ostanu blizu i da ne pobjegnu pokazuje im kako kontrolisati svoje impulse kada vide nešto što smatraju zanimljivim. S druge strane, povodac bi ih mogao sputavati, u metafizičkom smislu osim u doslovnom – objašnjava Horen.
Takođe, povodac šalje negativnu poruku djetetu koja bi mogla povrijediti njegovo samopoštovanje.
– Djeca ne vide odrasle koji hodaju na povodcima, samo pse i to na njih može loše uticati – zaključuje Horen, prenosi Kliks.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu