Ovako je, za “Novosti”, ispričao Zoran Melnik Kiza (55), vozač tramvaja na liniji 12, koji je u ponedjeljak bio učesnik stravične nesreće na uglu Resavske i Krunske ulice u Beogradu, u kojoj je poginuo Slaviša Tešić (42).
Uprkos tragediji koja ga je zadesila, vidno potresen, Melnik prepričava šta se u ponedjeljak ujutro u Resavskoj dogodilo.
Tramvajem sam se nabio u tu zgradu. Više pješaka nisam vidio i mislio sam da je uspio da izbjegne vozilo. Poslije nekoliko minuta, jedva sam smogao snage da izađem napolje. Sjeo sam na prvo sjedište kako bih došao k sebi. Onda sam vidio njega, jadnička, kako leži. Ono je bila scena iz horor filmova. Tu mi je pao mrak – kaže on.
Zoran kaže da je strašno kad ste nemoćni i ne možete ništa da učinite da izbiegnete nezgodu.
– Svjestan sam da nisam kriv. I svi mi kažu da nisam kriv! Ali džaba. Kad vidiš to i ne možeš da spriječiš… Čitam danas o njemu, o njegovoj porodici. Vidim da ima kćerkicu od dvije godine. Mogu samo da mislim kako je njima. Mnogo mi je žao tog čovjeka – priča kroz suze Melnik.
Tramvajdžija kaže da je bila sreća u nesreći to što je ponedjeljak bio neradan dan. Da se radilo, ulica bi bila puna pješaka, a tramvaj putnika.
– Koljena me bole, noge su mi modre i natečene i jedva idem. I vrat me boli, ali sve će to proći. Bio sam pun stakla kad su me dovezli u Urgentni centar, a kad sam skinuo duksericu – svuda se rasula srča.
Zoran, kako kaže, i sada ubjeđuje sebe da će moći da sjedne u tramvaj kad se vrati s bolovanja.
– Ne znam u kakvom ću psihičkom stanju biti. Zamoliću šefa da mjesec dana budem u garaži na parkiranju, dok se ne vratim na svoje. Mada, nekada je bolje da čovjek radi, da ne bi mislio o užasu kroz koji je prošao – priča Melnik za Novosti.
Povrijedili su ga i komentari koji su građani ostavljali na društvenim mrežama, gdje su svi odmah njega optužili za nezgodu.
– Uvijek su vozači krivi za sve. Ljudi nemaju pojma, ne znaju šta je tramvaj, gradski saobraćaj – rekao je Zoran.
– Ne znaju da punih osam sati moramo da budemo potpuno koncentrisani, da pazimo na sve. I na pješake koji prelaze gdje hoće, na vozače koji voze po šinama, skreću gdje i kako stignu, o našoj vožnji i punicima u vozilu.
Beograd je, kaže. prebukiran vozilima i niko ne poštuje saobraćajne znake.
Zbog unuka želi u penziju
Uprkos mukotrpnom poslu, Melnik se ne kaje što je tramvajdžija, jer voli da vozi.
– I danas taj posao obavljam s ljubavlju, iako se sve promijenilo. Svi zavise u GSP od vozača, a niko ne kaže hvala, već nas svi kritikuju. Ali moram da ostanem pozitivan, hoću sebi da produžim život. Još tri godine imam do penzije. Imam i dve unukice i želim da proživim starost sa njima. Zbog njih se i držim… Zbog njih, kćerke Ivane i supruge Mirjane, s kojom sam 30 godina u braku – zaključio je on.
(Novosti, Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu