Ne postoji selo koje nije zahvaćeno jakim vjetrom, za kojeg nije bilo prepreke, niti gradom koji je sve, na kraju, poravnao sa zemljom. Stanovnici ovog kraja u očaju.
Nakon smirivanja situacije, kada oluje utihnu a gradonosni oblaci odu dalje, nastaje dilema, pitanje bez odgovora. Šta činiti, kome se požaliti, od koga zatražiti pomoć, utjehu?
U nevjerici da država, ili bilo ko drugi, može pomoći, jer je šteta nenadoknadiva, a iskustva u ovakvim ili sličnim situacijama loša, poljoprivrednici učestalo pozivaju novinare. U njima, očigledno, vide posljednju nadu.
Njihova logika je jednostavna. Ako niko ne može pomoći, neka narod vidi i sazna šta se dogodilo, neka ostane trag na papiru, fotografija ili zapis u medijima, događaj evidentiran za podsjećanje i svjedočenje.
Takva logika novinarima daje novu ulogu i odgovornost. Oni postaju misionari u teškom vremenu, kada svaka posjeta ljudima koji pate, svaki dolazak, lijepa riječ ili informacija, škljocanje fotografskog aparata ili video-snimak, vrijede kao zlato.
Ovu priliku i obavezu, povjerenje u teškom trenutku, kada su štete velike a egzistencija mnogih porodica ugrožena, novinari ne smiju iznevjeriti. Kada očajni i ugroženi, vrijedni domaćini koji su žuljevitim rukama decenijama sticali, a za jedno veče sve izgubili, pozivaju novinare, to je znak da njima vjeruju.
Isto je i u drugim, sličnim neprilikama. I u vrijeme zemljotresa, poplave, različitih elementarnih nepogoda, velikih i teških tragedija…
Misija novinara u takvim situacijama ima snažnu poruku, pod uslovom da pristup nije utemeljen na senzaciji, da se ne dodaje ili oduzima, da se politički ne boje tragične slike, da se ne posjećuje teren isključivo u pratnji državnih ili lokalnih funkcionera, prenose samo njihove izjave, nego da se svemu pristupa realno, objektivno i društveno odgovorno.
Samo tako ova krhka novinarska tekovina može se sačuvati i nadograđivati. Drugačije, nikako.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu