Nažalost, danas živimo u brzom vremenu gdje su glavni gradovi centar svih zbivanja i istina je da smo se otuđili od prirode. Žao mi je zbog toga. Kad god mogu, odem kod svojih u Kruševac ili u selo. Obožavam prirodu i životinje. To me smiruje i nekako vraća u onaj period kada sam uživala u svim čarima djetinjstva. Tada smo nekako najviše vremena provodili napolju, istraživajući prirodu, čuvajući domaće životinje. Najviše volim da prošetam šumom i da duboko udahnem i odradim par vježbica disanja – na početku razgovora za Blic kaže Milica i dodaje:
– Voljela bih da jedan period godišnje mogu da provedem u nekoj kućici, bez interneta usred šume. Recimo na Tari, ona još uvijek nije toliko izgrađena planina. Ima predivne staze za pješačenje, hladnije je nego u gradu i zaista je drugačiji vazduh.
Na riečima su svi jaki, zato smo pitali Milicu da li se ona trudi da očuva prirodu.
– Ne pijem vodu iz plastičnih flašica već imam svoju flašicu za vodu koju uvijek nosim sa sobom. Ne kupujem plastične kese, već nosim svoj ceger, a voće i povrće držim u posebnim mrežastim višekratnim kesama, kaže.
Na pitanje da li sutra, kada dobije dijete, možda njena adresa ipak bude van Beograda, odgovara.
– Voljela bih da imam vikendicu na obronku Beograda ili kuću sa velikim dvorištem zbog djece i kučića. A ako bude dovoljno veliko, možda i da se zasadi neko drvo jabuka, trešanja, krušaka… I voljela bih da mi dvorište ima raznoliko cvijeće, što šarenije – kroz osmeh zamišlja Milica i dodaje: – Zapravo, ljudima koji se bave javnim poslom bijeg u prirodu i jeste najveći lijek jer ste sami sa sobom i svojim mislima. Uživate u šetnji, prirodi. Znam dosta mojih kolega koji trče na Košutnjaku, šetaju na Adi
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu