Dodaje da su predstavnici RS godinama pokušavali da dobiju dozvolu da se podigne pristojan spomenik na mjestu stradanja, ali da, nažalost, ne nailaze na razumijevanje vlasti u Kantonu Sarajevo.
Istina, nikada nisu rekli ni može ni ne može, ali opstrukcijom i ćutanjem oko toga nisu htjeli da nam daju saglasnost. Zato smo imali situaciju prije dvije godine da čim smo položili cvijeće i zapalili svijeće, odmah su došli i bacili sve. Na Odboru za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova došli smo do zaključka da je zato pristojnije i bolje otići u srpski dio Sarajeva, odnosno u Miljeviće – kaže Savanović.
Ove godine neće biti pokušaja odlaska u Sarajevo?
Već smo na Odboru za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova donijeli odluku da to budu ponovo Miljevići.
Kako gledate na ponašanje federalnih i kantonalnih vlasti koje uporno onemogućavaju porodicama poginulih vojnika da obiđu mjesto stradanja?
Oni su ubjeđenja da ono za šta su se oni borili, da je to prava stvar, a sve drugo da treba sankcionisati i kazniti. Zato su bezobrazno izašli 1992. godine sa nedvosmislenim zahtjevom da se formira muslimanska država zapadno od Drine. Svi potezi koji su praktično vođeni u funkciji Armije BiH i politike koja je bila na strani BiH za njih su dozvoljeni. Njihovi političari, mediji i stanovništvo se indoktrinira – da su oni na pravom putu, a da mi koji smo branili naše porodice, dali ogromne žrtve za Republiku Srpsku – da nismo u pravu i da to treba sankcionisati. Sama činjenica da Haški tribunal, koji je formiran da praktično kažnjava Srbe, pokazao je koliko međunarodna zajednica stoji na stanovištu njihove politike i da im je vjetar u leđa.
Vjerujete li da će vlasti u FBiH ikada dozvoliti porodicama srpskih žrtava da na dostojanstven način obiđu mjesta stradanja njihovih najmilijih?
To je elementarni ljudski čin, da se pokaže pristojnost. Jer, žrtva je žrtva, nije bitno iz kog naroda dolazi. Imamo jedan paradoks, koji ne mogu da razumijem – ako zagovarate neku državu, onda morate imati jedan standard po svim pitanjima, pogotovo kada su u pitanju žrtve i zločinci. Zašto ne dozvoliti da se podigne spomenik nastradalim u Dobrovoljačkoj i da se izvrši obred? Zašto ne priznati da je u njihovom narodu bilo ljudi koji su činili zločin? Kroz to se gleda iskrenost i namjera, ako je država takva kakvu je preferiraju. Nema tu zajedničke države i to govori o BiH kao surogatu i nemogućoj državi gdje nije moguće urediti zajednički život. To je problem bošnjačke politike, koja uporno pokušava da negira Republiku Srpsku i koja neće da prizna Dejtonski sporazum.
Da li RS ostaje pri namjeri da postavi spomen ploču na mjestu stradanja u Dobrovoljačkoj?
Nećemo odustati. Tražićemo legalno dozvolu od Kantona Sarajevo. Onog momenta kada Kanton Sarajevo izda dozvolu za postavljanje ploče, mi ćemo to uraditi našim sredstvima.
O položaju radnika
Kakva je vaša poruka radnicima povodom 1. maja? Mogu li biti zadovoljni svojim položajem?
To se treba posmatrati u širem kontekstu. Desio se rat, raspad države, raspad sistema, ekonomije, uništavanje velikih sistema i to za poslJedicu ima ovo što danas imamo. Naravno da niko od nas nije zadovoljan u onom smislu kako bi trebalo da bude, odnosno u smislu i zapošljavanja, posebno u realnom sektoru, kao i jačine ekonomije da ti ljudi imaju pristojne plate. Ima tu, istina loših poteza i nekih neodgovornih pojedinaca koji zloupotrebljavaju situaciju i onda daju najnižu platu, ne plaćaju doprinose, daju u kovertama razliku što oštećuje i penzioni i zdravstveni fond. Ove godine ćemo uložiti oko 14,7 miliona KM za zapošljavanje i još je na vidiku 10 miliona za realni sektor. Dakle činimo sve da povećamo broj zaposlenih i da zadržimo koliko je moguće mlade ovdje. Kroz memorandum sa poslodavcima smo najavili da ćemo do 2020. smanjiti fiktivne namete i to smanjenje ići će praktično u fond plata radnika, odnosno za njihovo povećanje. Činimo sve što možemo, ali politički prostor BiH nije uređen i on je dobrim dijelom smetnja ozbiljnog, investicionog ulaganja u BiH.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu