Čitav slučaj potresao je javnost, a sada i prestižni ruski magazin Tatler izvještava o tome.
Milena je za njih dala ekskluzivnu ispovijest.
– Miroslav Aleksić je veoma poznat i uspješan učitelj koji je osnovao školu glume u kojoj djeca uče o zanatu od pete do osamnaeste godine. Mnogi uspješni glumci u Srbiji su učili sa njim. U Srbiji se smatra veoma prestižnim ako Aleksić odvede dijete u svoju školu – sprovodi velike audicije, gdje od ogromnog broja djece bira od pet do sedam najtalentovanijih. Škola postoji 40 godina i sve ovo vrijeme radi sa istim uspjehom.
– Školu sam pohađala od jedanaeste do osamnaeste godine. I, na nesreću, u posljednjoj godini škole doživjela sam seksualno uznemiravanje i zavođenje. Ovo je bilo zaista zastrašujuće. Dok se nisu pojavile sljedeće djevojke, bila sam sigurna da je ovo samo moja priča, mislila sam da sam tako sama.
– Stidjela sam se sebe. Mrzela sam sebe tokom ovog perioda. Bio je manipulator koji je odnose sa svojim učenicima gradio iz pozicije oca, neospornog autoriteta. Prije dvije godine pojavila se djevojčica rođena 2000. godine – bila je u veoma lošem stanju. Za mene je ona postala motivacija da zaustavim sve ovo. Ali bila sam zarobljena – nisam uspjela da natjeram druge djevojke da ispričaju o svemu tome. Oni, uključujući i mene, nisu vjerovali u sud, u birokratiju, mislili su da će sve ovo potrajati mnogo godina. Pored toga, bilo nas je sramota i nismo mogli roditeljima da kažemo šta se dogodilo, prenosi Blic Milenine riječi.
– Uloga svih ovih djevojčica je veoma važna. Kako dokazati priču koja se dogodila prije osam, šest, pet godina? Dokazivo je samo ako čovjek nastavi svoja djela i počini ih prema jednoj metodi. A kada smo započeli istragu sa policijom, ispostavilo se da ima i drugih žrtava – starijih od nas. Imao je čitav sistem koji je još uvijek radio (njegova posljednja žrtva rođena je 2004. godine). I tek na kraju suđenja moći ćemo da shvatimo koliko je sve to trajalo i otkrijemo približni broj žrtava. Naravno, neće svi ići u policiju. Nećemo dobiti ni sliku, već samo crtež ovog monstruoznog procesa, koji je ovaj čovjek spakovao u najfiniju elitnu dječju školu dramskih umjetnosti. Radeći 40 godina – dodala je ona.
– Pričala sam porodici o onome što se nedavno dogodilo – 2020. godine, kada sam i sama prikupila snagu. Prije toga, samo sam se trudila da se ne sjetim šta se dogodilo samo kako bih mogla da završim školu do kraja. Nekoliko puta sam željela da napustim školu, navirale su mi misli da mi nije potrebno da se bavim glumom. Ali imala sam sreće, odmah nakon škole počela sam da radim. Dogodili su se prvi uspjesi o kojima sam sanjala. Ali shvatila sam da me ni ovo ne može učiniti srećnom. Trauma me mučila nekoliko godina. Tada sam počela da razgovaram sa prijateljima i sa psihologom koji mi je puno pomogao da sredim osjećanja srama, krivice, odgovornosti, gnušanja prema sebi. Kada sam ovaj problem riješila sam sa sobom, nastavila sam da živim. A tada su već bili uspješni projekti u Rusiji, počela sam da govorim ruski, razvijala se i moja karijera u Srbiji. I zaista sam bila srećna. Počela sam da se osjećam bolje kada sam počela da radim u Rusiji – zahvaljujući činjenici da sam učinila nešto za sebe, daleko od svega ovoga. Uvijek sam imala osećaj da svi znaju da sa mnom nešto nije u redu, ali u Rusiji to nije bilo. Ali ovaj rad na meni naveo me je da shvatim da moram zaustaviti ovu osobu. Obožavala sam ovu školu, u njoj su studirali svi moji najbolji prijatelji i djevojke, u kontaktu smo 10-15 godina. Ovo je bila moja druga porodica. Bila je divna atmosfera u kojoj su svi jedni drugima govorili istinu, nije bilo lažnih uloga, kao što je to često slučaj u školama. I sve što se dogodilo postalo je zapanjujuće iskustvo u negativnom smislu. Moj svijet se srušio.
– Prva sam otvoreno govorila o svemu, jer sam najstarija i moja karijera je već dobro uspostavljena da bi se moj glas čuo. Još jedna mlada glumica je otvoreno govorila poslije mene. Ostale djevojke su govorile anonimno.
– Važno je shvatiti da ovo nije izdanak #MeToo, to je ogroman problem u našoj zemlji: nasilje nad ženama, zlostavljanje djece, uznemiravanje – sve se to svuda dešava u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji. A činjenica da je moja priča postala toliko glasna i da su me počeli nazivati heroinom nacije nije zbog činjenice da sam glumica, već zbog činjenice da je u Srbiji ovo vrlo čest problem . I svi ćute, kao i o mnogim drugim poteškoćama. To se dešava na univerzitetima, u školama, u bilo kojoj kompaniji. Nakon što sam ispričala svoju priču, mnoge djevojke su prijavile uznemiravanje u raznim oblastima – na filološkom odjeljenju univerziteta, na medicinskom odjeljenju u provincijskim gradovima. Ispostavilo se da je to naša regionalna boljka. A sada se sve to pretvorilo u veliki pokret za ženska prava. Ovo je #MeToo cijelog društva, a ne glumačke industrije. Ovo je #MeToo svih žena.
– Trenutno se situacija razvija ovako – tužićemo ga mi koji smo u početku najavili silovanje. Ostatak žena koje sada pišu djeluju kao svjedoci u slučaju. Aleksić je u početku bio uhapšen na 48 sati, ali s obzirom na činjenicu da je mogao da utiče na svjedoke ili da ponovi svoj čin, hapšenje je produženo za 30 dana. Kad prođe sve, vidjećemo da li se zatvor produžava dalje. Istraga je u toku.
– Svima koji doživljavaju ili su doživjeli nasilje želim da kažem: prvo što morate da razumijete – niste ni za šta krivi. Nismo ništa isprovocirali, zaista nismo mi krivi. Ako se to dogodi u adolescenciji, to trebate odmah reći roditeljima. Ako je ovo prošla situacija, treba da posjetite psihologa. Neophodno je baviti se samopoštovanjem, koje je kod žena uvijek nestabilno. I shvatite da odgovornost nije na ženi. Tada to neće biti sramota i teško. Čim žena riješi ovu situaciju u sebi, biće spremna da se bori za svoja prava, što će kao rezultat promijeniti naše društvo na bolje. Jer sve dok ćutimo, oni koji čine zločine to će i činiti. Ako se to dogodilo jednom, ponoviće se. Super je što žene počinju ovo da shvataju i govore istinu naglas, a ona je na našoj strani – zaključuje mlada glumica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu