Poslovično „odmjereni“ Zoran Milanović ovim je priznao ono što odavno znamo da u ratu u Posavini (i ne samo u Posavini) nisu učestvovali samo Hrvati iz BiH u okviru HVO, nego i Hrvati iz Hrvatske.
Milanović je priznao direktno miješanje njegove zemlje i političkog idola Tuđmana u rat u BiH.
Milanović je priznao agresiju Hrvatske na BiH, odnosno Republiku Srpsku. I što je najcrnje, to je učinio na najdrskiji način, samo dan pred godišnjicu zločina u Sijekovcu u kome su njegovi „vitezovi“ pobili srpske civile, a selo im izbrisali s mape.
Možda Milanović već sada kreće u kampanju, možda vjeruje da ćemo prihvatiti nuklearni otpad ako kaže da podržava Dodika i Dejton, ali je činjenica da je dolaskom u Derventu gurnu prst u oko srpskom narodu i poljuljao korektne odnose Srba i Hrvata u Srpskoj. Možda je baš to i želio, jer je rješenje „hrvatskog pitanja“ u FBiH na vidiku pa je red da polako pređe na Posavinu.
Nažalost, srpska politička elita nije to primjetila, nego se cijeli dan glodala stranački, po običaju pucajući mimo mete.
Možete li zamisliti da u Kninu postoji spomenik nekoj jedinici Republike Srpske Krajine i da srpski lider tamo dijeli odlikovanja njenim veteranima? Ako ćemo pričati o pomirenju i konačnom izlasku iz rata, ne mogu se saginjati i ponižavati samo Srbi i samo Republika Srpska, a baš to se dešava.
Bilo je nepodnošljivo iritantno čitati reakciju predsjednika Srpske koji se svojski potrudio da ništa ne kaže, a još iritantnije pratiti botove SNSD koji su srpski narod ubjeđivali kako treba da oprostimo HV i HVO što su nas tukli. I za kraj – šlag na tortu: načelnik Broda iz SDS na sastanku sa Milanovićem, u istom danu u kome je opozicija upregla sve snage da oplete po Dodiku zbog toga što je hrvatskom predsjedniku dozvoljeno da dođe u Derventu.
Ko nas je kleo, nije dovoljno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu