Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH (VSTS) objavio je status na Fejsbuku koji se odnosi na slučaj Edina Gačića.
prenosimo u cjelini.
Na mogućnost da se dese slučajevi kao što je slučaj Gačić, struka je upozoravala već početkom 2000-tih, kada su u Bosni i Hercegovini usvajani novi krivični zakoni na svim nivoima.
Naime, usvajanjem novih krivičnih zakona BiH, Republike Srpske, Federacije BiH i Distrikta Brčko, početkom 2000-tih godina, iz krivičnih zakona je izbačena najadekvatnija i najefikasnija krivično-pravna sankcija (mjera bezbjednosti) koja je bila upravo predviđena za slučajeve kao što je Gačić i slični.
Svim dotadašnjim krivičnim zakonima koji su se primjenjivali u BiH, a koji su naslijeđeni iz vremena bivše Jugoslavije, bila je predviđena posebna krivično-pravna sankcija, mjera bezbjednosti pod nazivom “obavezno pshijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi”, koja se mogla izreći sa kaznom ali i nezavisno od kazne.
Mjera je bila unaprijed neodređenog trajanja i mogla se izricati i primjenjivati prema osobama koja su počinila djela koja u objektivnom smislu predstavljaju krivično djelo pod dva osnovna uslova:
- Ukoliko je osoba učinila djelo u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti,
- Ukoliko se utvrdi da bi njihovim boravkom na slobodi postojala opasnost po bezbjednost ljudi i imovine.
Takva mjera bezbjednosti se izricala od nadležnog suda u krivičnom postupku i mogla se primjenjivati dok god takva opasnost postoji.
O eventualnom okončanju mjere odlučivao bi sud na osnovu izvještaja nadležne ustanove za čuvanje i liječenje takvih osoba bez obzira na kaznu, tek ukoliko bi iz tih izvještaja proizilazilo da takva osoba više nije opasna po bezbjednost ljudi i imovine.
Tim novim krivičnim zakonima koji su usvojeni na svim nivoima početkom 2000., ta krivično-pravna sankcija (mjera bezbjednosti) je izbačena iz svih krivičnih zakona i umjesto nje je uvedena mjera bezbjednosti “obavezno psihijatrijsko liječenje” koja se samo slično zove ali je po svojoj prirodi puno drugačija i pokazalo se neadekvatna, jer je prije svega ograničenog trajanja i vezana je za kaznu odnosno uslovnu osudu.
https://www.facebook.com/milan.tegeltija.3/posts/10217850487235736
Naime, neuračunljivi počinioci djela koja su po svojoj prirodi krivična djela se ne tretiraju ovom mjerom, nego se povjeravaju organu starateljstva (centrima za socijalni rad) koji dalje preuzimaju brigu o njima te određuju potrebne mjere, dok se ova nova mjera može izreći samo učiniocima krivičnih djela koji su ista počinili u stanju bitno smanjene uračunljivosti.
Dakle, ta mjera bezbjednosti se može primjenjivati samo uz kaznu ili uslovnu osudu i to maksimalno za vrijeme dok ta kazna ili uslovna osuda traje. Po isteku kazne, ili vremena provjeravanja uslovne osude ta se mjera prema takvim osobama više ne može primjenjivati, čak i ako dalje postoji opasnost po bezbjednost ljudi i imovine.
Očito je da se ovakvo zakonsko rješenje pokazalo kao neefikasno i neadekvatno a na što je većina stručnjaka iz oblasti krivičnog prava već tada ukazivala kao manjkavost zakonskog rješenja, posebno imajući u vidu slabe kapacitete službi socijalnog staranja u BiH, koje nisu u stanju da se nose sa ovakvim teretom.
Naravno, i uz postojanje ovakve mjere iz ranijih krivičnih zakona i dalje bi se hipotetički mogli desiti ovakvi slučajevi, naročito od osoba koje prvi put čine krivično djelo, ali bi ipak znatno bio sužen prostor za tako nešto u slučajevima osoba koje su svojim djelom već pokazale svu opasnost koju predstavljaju za bezbjesnost ljudi i imovine.
Mišljenja sam da je potrebno hitno se vratiti efikasnim i već poznatim zakonskim rješenjima, te u krivične zakone vratiti mjeru bezbjednosti “obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi” i to u obliku u kojem je već postojala prije donošenja novih krivičnih zakona u BiH.
Podsjećam da je osnovna funkcija krivičnog zakonodavstva ona “zaštitna funkcija krivičnog zakonodavstva”.
Bojim se da bez vraćanja ove krivično-pravne sankcije ta zaštitna funkcija neće moći biti ostvarena u potpunosti (što dokazuje slučaj Gačić) jer jednostavno postoji taj prazan prostor, koji nas sistem socijalnog staranja ne može adekvatno pokriti – navodi Tegeltija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu