Ne kaže se džaba: „Prvo skoči, pa onda reci hop“. Upravo ovim bi se trebali voditi svi oni koji brzopleto izađu u javnost i daju neku nepromišljenu izjavu, a onda se pokušaju opravdati prebacujući krivicu na novinare i medije, koji, po njihovim tvrdnjama, iznose neprovjerene informacije, jer „navijaju za ove ili one“.
Najsvježiji primjer imali smo ovih dana kada su pojedini funkcioneri izlazili u javnost sa informacijama o poskupljenju struje, da bi onda za sve okrivili medije.
Priču je prvi pokrenuo generalni direktor „Elektroprivrede RS“, Luka Petrović, koji je prvo pričao o poskupljenju struje, a potom demantovao sam sebe.
Petrović je tako 11. septembra gostujući na RTRS kazao „da će domaćinstva koja budu trošila više od 400 do 500 kilovata ubuduće morati plaćati veću cijenu struje“.
Svjesni smo da je ovakva cijena električne energije i dalje daleko ispod tržišnih principa. Mi ćemo u novom softveru za obračun električne energije, a nastojaćemo da to bude od januara, ali ako ne od januara, onda sigurno polovinom naredne godine, da i dalje zadržimo povoljne cijene električne energije za domaćinstva koja troše manje kilovata. Na primjer do 400 ili 500 kilovata. A, domaćinstva koja budu trošila više, na primjer za grijanje, bazene, ili za neke druge svrhe, oni će morati plaćati veću struju. Postepeno ćemo je povećavati do tržišne – rekao je tada Petrović.
Ubrzo nakon što se u javnosti podigla žustra rasprava na ovu temu, Petrović je promijenio priču tvrdeći kako tako nešto nikada nije izjavio.
– Siguran sam da na tržišne cijene za privredu, a kamoli za domaćinstva nećemo doći još niz godina. Spekulacije koje čujemo u medijima su zlonamjerne – rekao je Petrović.
I nije Petrović jedini koji danas priča jedno, a sutra drugo. Bilo je mnogo takvih primjera u prošlosti, a sva krivica bi na kraju pala na leđa medija.
Buru u javnosti su tako prošle godine izazvale seksističke izjave odbornika u Skupštini grada Banjaluke, te člana glavnog odbora SNSD i senatora Srpske Marinka Umičevića, koji je gostujući u jednoj TV emisiji vrijeđao ginekologe i trudnice. On se obrušio na ginekologe nazivajući ih “najgorim doktorima”, jer, po njegovom mišljenju, trudnicama prije vremena otvaraju bolovanje. Istovremeno je trudnice nazvao neradnicama.
Nakon što se digla “bura” u javnosti zbog njegovih stavova, Umičević se, naravno, pravdao da su njegove izjave izvučene iz konteksta.
Reklo bi se da je fraza „rekao, pa porekao“, postala naša svakodnevica. To je posebno vidljivo u politici gdje smo veoma često suočeni sa promjenama stranačkih dresova i potpunim zaokretom kada je u pitanju dotadašnja retorika.
Javnost je ostala zbunjena i nakon proteklih izbora kada su pojedini funkcioneri opozicije nakon javnog obećanja kako neće uću u parlament Srpske i da će se odreći svog mandata, ako se ne riješi ubistvo Davida Dragičevića, ipak na kraju preuzeli svoj mandat, tvrdeći kako njihove riječi „nisu dobro protumačene“.
Da li su funkcioneri uopšte svjesni težine javno izgovorenih riječi u javnosti i da li uopšte znaju o čemu pričaju ili su do te mjere bahati da ih nije ni briga što danas pričaju jedno, a sutra drugo!? Ili, pak, možda računaju na to da su građani do te mjere glupi, pa nemaju pojma kada su ovi šta rekli!?
Banjalučki profesor javnog mnjenja Mladen Mirosavljević kaže za Srpskainfo da smo svjedoci svakodnevne neargumentovane i neodgovorne komunikacije u javnom prostoru.
– Slušajući rasprave i prateći izjave političara u javnosti, odnosno medijima, stvara se utisak da u BiH, pa i u Srpskoj, u ovom trenutku vlada neki oblik verbalnog građanskog rata. Živimo u prostoru u kojem skoro pa da ne postoji nikakva politička kultura niti kultura dijaloga – kaže Mirosavljević.
Dodaje da smo, takođe, došli dotle da u politici imamo raspon od onih koji, uprkos završenoj školi, imaju veoma slabo obrazovanje, do onih koji, iako školovani, nemaju ni vaspitanje ni političku kulturu niti bilo kakvu odgovornost u javnom djelovanju.
To je dovelo do toga, smatra Mirosavljević, da se izgubila svaka odgovornost prema javno izgovorenoj riječi, a situacija u sudstvu je takva da je svima jasno da je bitka protiv onih koji sebi dozvoljavaju da iznose neistine, ili svojim izjavama drugima prave „pakao od života“, unaprijed izgubljena.
– Šta vrijedi nekome da poslije pet ili više godina uporne „borbe“ dokaže da je u pravu. Javni prostor je potpuno „zagađen“ javno izgovorenim neistinama protiv kojih se ne možemo boriti u takvom društveno-političkom i pravnom sistemu u kojem živimo. Naravno da su oni koji to čine itekako svjesni onoga što izgovaraju, kao i zašto to čine, ali su itekako svjesni da su zaštićeni sistemom u kojem se nalaze šaljući tako poruku javnosti da to rade jer im se to može – tvrdi Mirosavljević.
On dodaje da naše političare, odnosno društvene elite kao da ne brine sveprisutno nezadovoljstvo, bezvoljnost, sveprisutni pesimizam koji ima svoje pojavne oblike i na političkoj sceni što dovodi do omraženosti političke elite, koja je postala poseban sloj društva.
Sve to je, kako navodi Mirosavljević, posljedica političke bahatosti, neodgovornosti, nemoralnosti i izostanka svijesti o opštem dobru, pa i državnim i nacionalnim interesima.
– Jedan veliki dio te bezvoljnosti u društvu, i državi, producirala je upravo (ne)kultura javnog dijaloga, koja se može pratiti na svim nivoima, u brojnim javnim nastupima različitih društvenih aktera, i to ne samo političkih – zaključuje on.
Kakvi birači takvi i funkcioneri
Predsjednik Udruženja BH novinara (BHN), Marko Divković, smatra da su funkcioneri itekako svjesni svojih riječi i postupaka, kao što su svjesni da se njihove „gluposti i laži brzo zaborave i praštaju“.
– Ponavljaju i laži i uvrede, ali ih to u kampanjama malo ko pita. Zato i pobjeđuju. To je, naravno, svojevrsna manipulacija, u koju je, nažalost, uključen i dio medija, dio naših kolega. Neki dobrovoljno, a neki pod određenim vrstama prisile – ističe Divković.
Navodi da već više od dvije decenije dio političara plasira istu vrstu priča u javnosti, ali im se to ne obija o glavu, već ostaju na vlasti.
– Pored takvih birača, i nemaju puno razloga da se mijenjaju. Birači su progutali gorku pilulu da su vjera i nacija najvažniji, a ne zdravlje, posao, školovanje… Nažalost, dio medija je s njima na istom zadatku – zaključuje Divković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu