Nekada “tabu” tema, o kojoj se nije mnogo ni znalo ni govorilo, danas je postala uobičajena procedura, vantjelesna oplodnja, koja pomaže parovima da iskoriste svoju šansu za roditeljstvo i dobiju potomstvo.
Ali, nekada nije bilo tako, a Jovanović se prisjetio kako je i kada saznao da nije “obična” beba.
– Dok sam bio mali, za svaki rođendan, majka me je vodila negdje, u parkić, slikao sam se za novine i mislio sam da je to kod svakog djeteta tako. Nisam tome pridavao pažnju, osjećao sam se kao normalno dijete – priča Jovanović.
Međutim, kako je odrastao, polako je shvatao da je, ipak, u nečemu poseban.
– Možda sam bio šesti, ili sedmi razred, moja razredna mi je to rekla. Tada nisam tačno ni znao šta je to, ali znao sam da nisam obična beba. Majka je pokušala da mi objasni, ali više sam saznao sam – rekao je on.
Na pitanje kakva je bila reakcija njegove okoline, ali i njegova, kaže da je njemu sve to bilo “kul”, gledao je sebe u novinama… a, za drugare iz škole, na kratko je postao “meta” podsmijeha, ali je sve to brzo prošlo.
Na svoje roditelje, Jovanku i Dragana, ali posebno na majku, danas je posebno ponosan.
– Čuo sam neke stvari, šta je moja majka morala da izdrži, dok je bila sa mnom trudna, šta su druge žene pričale o njoj. Našao sam neke kasetice za diktafon, čuo sam neke snimke, kako je davala intervjue, kako su je druge žene gledale. Šta je ona prošla, svaka njoj čast – sa ponosom ističe Jovanović.
Danas je toga itekako svjestan – najveće bogatstvo na svijetu je imati svoje dijete.
– Roditelji će sve da učine da dobiju dijete i svaka čast mojoj majci što se potrudila da mene dobije. Ponosan sam – kaže on i dodaje, šaljivo:
– Mi, djeca koja smo rođena vantjelesnom oplodnjom možemo da kažemo da smo 100 odsto sigurni da smo željena djeca, a ostali tek 99 odsto.
Njegov otac je rodom iz okoline Šapca, sela Jalovik, a majka iz okoline Trstenika.
Nikada u Srbiji nije naišao na bilo kakvu negativnu reakciju, zbog činjenice koja je obilježila njegov život. Naprotiv, kako u široj familiji ima čak 13 sestara, a tek dva brata, a da je on bio prvo muško dijete, porodice i sa očeve i sa majčine strane su se njegovom dolasku posebno obradovale.
– Bilo je veselo, bila je velika radost, jer se rodilo muško dijete. Važno je bilo da sam rođen i da sam bio zdrav – rekao je Jovanović.
Danas, u 21. vijeku, i sa iskustvom kroz koje je prošao i svim što je osjetio na svojoj koži, bez dileme kaže – svaki par bi posavjetovao da se, ukoliko imaju problema sa začećem, podvrgnu vantjelesnoj oplodnji.
– Zašto da ne? Ja bih prvi, kada bih imao problem, otišao na vantjelesnu oplodnju i ne ih ni krio. Ne možete prirodnim putem – pokušajte tako. Za mene je najveće blago imati svoje dijete. Ja još nisam oženjen, još uvijek nemam djecu, ali ne mogu da zamislim veće blago, nego da dobijem djecu – rekao je Jovanović.
U Srbiju, kaže, dolazi dva puta godišnje, na po dvije nedjelje, ili češće, ukoliko mu to obaveze dozvole. Svakako u Srbiji je uvijek u martu ili aprilu, i u septembru.
Najveći dio svog odmora provodi u selu, koje, kaže, ne bi mijenjao ni za jedno more.
– Nisam nikad bio na moru. Kada sam htio, bio sam premlad da idem sam sa društvom, kasnije se razbolio otac, pa djed, nikako nije bilo prilike… Sada me i ne vuče da idem na more. Za mene nema ništa ljepše nego kad odem u Srbiju, ujutru ustanem, skuvam kafu, izađem na terasu, a nigdje nikoga oko mene. Prvi asfalt na dva kilometra od moje kuće. Ponekad vidim i srne koje se približavaju mom bunaru – priča Zlatan.
Zlatan je rođen 5. avgusta 1982. godine, a pet godina kasnije, prirodnim putem, njegovi roditelji dobili su i djevojčicu Jasminu, a Zlatan sestru i prijatelja za ceo život.
– Ona je rođena normalnim putem, poslije mene. Mada, i ovo ”vještački” je normalno, naročito danas u svijetu, s obzirom na to koliko se beba rodi kroz proces vantjelesne oplodnje – rekao je Jovanović.
Austrijski mediji na svaki okrugli rođendan Zlatana podsjećaju na činjenicu da je on prva beba iz epruvete u toj zemlji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu