Društvenim mrežama širi se apel prijatelja porodice Rapaić i veliki broj građana već je pomogao Ivanu da obogati kolekciju, ali je poziv za pomoć u prikupljanju i dalje otvoren, jer što ih više ima, njegova želja za novim primjercima je veća.
Završio je srednju poljoprivrednu školu u Somboru, upisao je i Pravni fakultet u Novom Sadu, ali prema riječima njegovih roditelja, obustavio je školovanje zbog određenih razloga, međutim, kada su u pitanju vizitkarte – nezaustavljiv je.
Ivan ima Aspergerov sindrom, zdravstveni poremećaj iz autističnog spektra. Za sve koji ga imaju je karakteristično da ih prati pozitivna strast i posvećenost ka nečemu. Sasvim sigurno, u slučaju Ivana Rapaića to je kolekcionarstvo i vizitkartice.
– Sakupljanju vizitki je posvećen već osam godina. Moj suprug, Ivanov otac i on su odlazili na kraća putovanja, uglavnom po Vojvodini, ali i dalje do Kragujevca, Kraljeva, Kruševca, i dolazili do još vizitkarti. Prethodnih godina smo uglavnom obilazili sajmove, recimo, u Novom Sadu, ali i Somboru i Subotici. Svi smo pomalo učestvovali u prikupljanju i nabavljaju vizitki i sada je zbirka prilično obogaćena. Naročito poslije objave na društvenim mrežama pribavio ih je iz svih krajeva Srbije. Ljudi su se na razne načine organizovali da mu sakupe vizitkarte – kaže Ana Rapaić, Ivanova majka.
Njena koleginica koja radi u školi u Kuli i Crvenki je, recimo, postavila kutije i đaci su donosili vizitkartice za Ivana u školu. Za jmesec dana je sakupilo čak 1.700 komada. Iz Niša i Kragujevca mu je puno stiglo.
– Zaista sa svih strana stalno pristižu vizitke. Što se tiče Ginisovog rekorda, nismo se još raspitivali, nismo ni tražili gde da provjerimo podatke. To je jednostavno njegov hobi i on je opsjednut time kao i svi kolekcionari. Ivan je strastveni sakupljač, stalno je angažovan oko toga, rado to radi i jako voli. Malo je nezgodno jer je sada situacija sa virusom korona dramatična i neprijatno je da ljude dodatno time opterećujemo – kaže Ivanova majka.
Međutim, ispostavilo se da, upravo zbog loše epidemiološke situacije, ljudi jako lijepo reaguju na ljepše teme, na nekoga ko je posvećen svom hobiju i ko to radi s puno dobre energije i strasti.
U Ivanovoj kolekciji se nalaze rijetke i vizitke iz cijelog svijeta, dok je iz Sombora mahom sve sakupio. Ljudi mu se javljaju i jedna žena iz Vlasotinca je napravila akciju u knjižari i postavljena je kutija u koju se ubacuju vizitkarte.
– Najviše se u kućama sakupi vizitki kada je krečenje ili veliko spremanje. Mnogi su nam rekli da su krečili i pobacali mnogo i nemaju trenutno nijednu vizitku. Ivanu je nebitno od kada su, a što su starije to su zanimljivije jer nalazimo i neke firme koje više ne postoje, i zanatlije. Zaista ima interesantnih primjeraka. Razvrstava ih po gradovima i drugim kategorijama. Samo iz Beograda ima oko 5.000, sve slaže po azbučnom ili abecednom redu, zatim po ulicama i dalje. Vizitke ulaže u košuljice u fasciklama – kaže Ana Rapaić.
Na ideju da sakuplja vizitke Ivan je došao zahvaljujući prijatelju svog oca Milana. Čovjek je spomenuo da prikuplja vizitkartice, a Ivan ga je vrlo brzo prestigao po broju jer gdje god je išao i koga god da je sreo pitao je za vizitku. Do pojedinih primjeraka došao je zahvaljujući ljudima iz štamparija gdje uvijek ostane škarta i viška nakon štampe.
Ono što je u Ivanoj sferi interesovanja postaje hiperfokus. Kada se usredsredi na nešto, maksimalno je fokusiran i posvećen tome, piše Blic.
– Ivan odmalena, zahvaljujući izuzetnom pamćenju, zna sve države svijeta i glavne gradove, pamti rođendane svih drugova iz osnovne i srednje škole, zna datume rođenja i svojih profesora. Pamti ulice i sjeća se detalja iz osnovne škole ili kada smo putovali zna kakvo je vrijeme bilo – pričaju roditelji.
Da bi Ivan postao Ginisov rekorder, a sasvim moguće da već jeste, svako ko želi da učestvuje u ostvarenju njegovog sna može mu poslati svoju i druge vizitkarte. Adresa je Kolutska 23, Bački Breg.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu