Međutim, šteta za dvije strane nije ista. Dodik je gutao mnogo žaba, još jedna mu ne znači ništa, naročito za vrijeme ljeta, godišnjih odmora, pred možda još jednu ili dvije sjednice Predsjedništva.
Da li je trebalo da poteže zaštitu vitalnog interesa RS baš na sve što je pokrenuo, druga je priča. To je njegovo pravo, uvijek može da kaže da je uradio sve što je mogao i da je sve ostalo do patriotskog osjećaja poslanika u NSRS. Dodika ne zanima što će mu se smijati Komšić i Džaferović, on se obraća glasačima u Republici Srpskoj. A, njima odavno nije do smijeha.
Istovremeno, svi zajedno ulaze u period predizborne kampanje, a tu će se neglasanje za veto srpskog člana Predsjedništva BiH obiti o glavu isključivo opoziciji. Prosječan glasač pojma nema šta piše u trgovinskom sporazumu sa Britancima, ili ranije u sporazumu sa OEBS o izborima. On zna ono što mu kaže propagandni aparat, to je da su opozicionari bili uzdržani o zaštiti vitalnog interesa RS u mrskom Predsjedništvu BiH, u još mržem Sarajevu.
Upravo to je jedini razlog zbog koga Dodik uporno pokreće veto, iako zna da u NSRS nema dvotrećinsku većinu. To je rijedak slučaj u političkoj praksi da odgovornost za neusvajanje neke odluke pada na opoziciju, a ne na vlast.
Gdje je u svemu tome Srpska? Poražena je i ona. Poražena činjenicom da se Milorad Dodik tako olako dnevnopolitički igra institutom zaštite njenog vitalnog interesa. Poražena činjenicom da su opozicionari spremni da glasaju protiv upotrebe tog ustavnog mehanizma samo zbog toga što ga pokreće Dodik. Njihova nesposobnost da razdvoje Dodika od RS i Dodikova nemogućnost da izađe iz uloge jedinog zaštitnika RS košta nas previše.
A suština je veoma jednostavna: Narodna skupština ima ustavno pravo da poništi odluku Predsjedništva BiH. Ima li boljeg dokaza da je BiH sastavljena od entiteta koji su joj dali dio svojih ovlaštenja? Ima li boljeg dokaza političke moći RS kroz Narodnu skupštinu?
Ima li iko da gleda dalje od oktobra?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu