Ova priča ponovo je aktuelizovana ovih dana nakon što je petoro od 7 poslanika Socijalističke partije u parlamentu Srpske otvoreno zatražilo smjenu svog stranačkog šefa Petra Đokića.
S obzirom na to da je Đokić odbio da ode, nakon čega je troje od petoro “pobunjenika” isključio iz stranke, automatski je ostao bez troje poslanika. Velika je vjerovatnoća da će i preostalo dvoje, takođe, okrenuti leđa toj partiji, pa će samim tim SP ostati gotovo bez poslanika u NSRS.
I nije ovo jedini primjer da stranke ostanu bez poslanika iz ovog ili nekog drugog razloga. U prošlosti se često dešavalo da oštri kritičari vladajućih partija preko noći promijene stranačke dresove, u skupštinskim klupama se pridruže suparničkom taboru, te tako liše svoju bivšu stranku poslaničkog, odborničkog ili delegatskog mandata.
Da li bi u slučaju kada bi mandati pripadali strankama bila spriječena korupcija, odnosno kupovina poslanika ili bi to značilo zadiranje u demokratiju? Drugim riječima, da li pojedinci ulaze u parlamente samo na osnovu svojih ličnih sposobnosti i zasluga ili zato što iza njih stoji stranka, odnosno da li bi bez nje ikada osvojili mandat?
Đokić je nakon nedavnog puča u vlastitoj stranci rekao kako bi bilo logično da “pubunjenici” vrate mandate, jer su ih dobili zahvaljujući SP, a ne ličnim zaslugama.
Oni jesu nosioci lista i dobili su dovoljan broj ličnih glasova da u okviru ukupne kvote dobiju poslaničke mandate. Međutim, te mandate nisu osvojili samo svojim pojedinačnim radom, iako imaju određene zasluge. Ti mandati su rezultat rada brojnih članova partije, građana i aktivista, koji su podržali SP na izborima – smatra Đokić.
On je pozvao sve one koji osvoje mandate putem stranke da pokušaju da se kandiduju na izborima kao nezavisni kandidati, te vide da li će i tada moći osvojiti dovoljan broj glasova.
Predsjednik PDP Branislav Borenović definitivno je stava da mandatima trebaju raspolagati stranke, jer je “kupoprodaja poslanika uzela toliko maha da je postalo nepodnošljivo”.
– Postavlja se ključno pitanje zašto stranke idu na izbore, zašto rade programe i zašto idu sa određenim ideologijama, ako poslije izbora neko iz vlasti ili nekog centra moći može da kupi gotov proizvod, odnosno odbornika, poslanika, parlamentarca – upitao je Borenović.
Ističe da je zato neophodno regulisati ovo pitanje kako bi se zaustavila ekspanzija sveopšte trgovine. Ako ništa drugo, kako navodi Borenović, onda bi bar kompezacioni mandati trebali pripasti strankama.
– Ili bi trebalo napraviti neki model da stranka ima pravo da traži mandat nazad od izabranog lica koje je potpuno iznevjerilo stranačke i programske principe, te prevarilo glasače. Znam da je najbolji demokratski postulat da se na otvorenim listama biraju kandidati između većeg broja njih i da građani imaju pravo izbora unutar političkih stranaka. Međutim, imam osjećaj da je to ušlo u jednu sasvim drugu krajnost – ističe Borenović.
Dodaje da je primjera mnogo, te da je dovoljno pogledati Skupštinu grada Banjaluke, gdje se potpuno promijenila struktura u odnosu na lokalne izbore od prije 4 godine.
– Imam osjećaj da je više od pola mandata otišlo na potpuno drugu ili treću stranu. Imate apsurdnu situaciju u Banjaluci da su neki odbornici izlazili iz stranke, otišli u neku drugu, pa se vraćali, pa opet izlazili. Neki su po nekoliko puta promijenili stranačke dresove. To je postao jedan sveopšti cirkus – upozorava Borenović.
S druge strane, delegat SNSD u Domu naroda PSBiH Lazar Prodanović ističe da pitanje ko treba da raspolaže mandatom predstavlja veliku dilemu. I on se slaže s tim da bi za početak stranke trebale da raspolažu s kompezacionim mandatima.
Pored toga, on smatra da bi se zakonom moglo definisati i to da se prvih 8 mjeseci, nakon potvrđivanja izbora, ne može prenijeti mandat, odnosno napustiti politička partija na čijoj listi je ta osoba bila u vrijeme osvajanja mandata.
– U principu, do tada se već konstituiše izvršna i zakonodavna vlast, tako da nakon toga trgovina mandatima ne bi bila od nekog posebnog interesa – smatra Prodanović.
Ističe da ponekad ima razloga na političkoj sceni BiH da se razmišlja o pripadnosti mandata političkoj partiji, ali da bi to onda značilo zatvaranje lista.
Prodanović kaže da nije siguran da bi Odjeljenje za demokratizaciju izbora OEBS dalo saglasnost za tako nešto, jer je rijedak broj zemalja u Evropi gdje političke partije zadržavaju mandate za sebe.
On se slaže da treba uvesti reda na političku scenu u BiH kako ne bi vladao opšti haos ili trgovina mandatima.
Prohić: Kupovaće cijele stranke
Politički analitičar Ibrahim Prohić smatra da bi ograničavanje mandata na stranke samo djelimično riješilo problem. Tačno je, ističe on, da bi u tom slučaju glasovi ostali strankama i bila bi ispoštovana izborna volja građana.
– Međutim, javio bi se drugi problem. Ako ne mogu kupiti mandat, onda će kupovati cijele stranke – uvjeren je Prohić.
Dodaje da je ponekad velika dilema kome građani daju glas – pojedincu ili stranki. Prohić navodi da se dešavalo da kandidat za člana Predsjedništva BiH, dok je član stranke, ubjedljivo pobijedi na izborima svog protivkandidata iz istog naroda.
– Nakon što je napustio stranku, na sljedećim izborima je izgubio u trci za člana Predsjedništva, i to od čovjeka iz svoje dojučerašnje stranke. To je znak da je prvu pobjedu dobio zahvaljujući stranci. Međutim, ima primjera da neko osvoji mandat zahvaljujući isključivo svojim zaslugama – kaže Prohić.
Smatra da jeste potrebno mijenjati Izborni zakon te na neki način ograničiti mandate, ali isto tako da je potrebno mijenjati i mnogo drugih stvari ako želimo uvesti red na političku scenu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu