I staro i mlado, u dugačkoj koloni, ispratilo je na vječni počinak oca i sina jedinca, Petra i Nenada Konjevića.
Jednog do drugog, onako kako su i proživjeli veći dio svojih života.
Grob do groba, suza na suzu, lelek i nevjerica koja je trajala sve dok ih nije oplakala i posljednja šaka zemlje što je sa njima otišla na bolji svijet.
Tužna sudbina porodice Konjević, u jednom danu, za samo 24 sata, ugasila su se muška srca u porodici koja je mislila da su najteži dani ostali za njima onda kad su napustili krajiška ognjišta i krenuli u bijeli svijet, putem gorčine, ali i nade.
Mala je bila inače impozantna crkva Svetog Save u Merilvilu da primi sve one koji su željeli da odaju poštu i izjave saučešće, pa su mnogi prestajali u porti, strpljivo čekaljući svoje vrijeme. Skupili su se ljudi iz svih krajeva Amerike, familija, zemljaci, prijatelji, kumovi, piše Serbian Times.
Među njima i grupa Bošnjaka iz Fort Vejna, koji su porodicu Konjević upamtili iz njihovih prvih američkih dana, a juče su došli da se poklone i da ponude svoju pomoć porodici koja je ostala bez muške glave. Njihov zavičajni klub je organizovao skupljanje novca i kako kažu, nema nijednog čovjeka koji nije došao i dao svoj prilog, da se nađe Konjevićima sada kada im je najteže. Znaju da bi i oni tako za njih, jer… “takvi smo ljudi”.
Teška je to utjeha za majku i suprugu Nadu, za sestru i kćerku Mariju, za malog Stefana koji će tek shvatiti šta je izgubio, ali će im sjećanje na dva divna čovjeka, dva porodična stuba, sigurno dati snage da kroz život nastave putem kojim su ih njih dvojica vodili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu