Zanatlije su oduvijek bile na cijeni, u smislu da su tražene i ako rade samostalno, a kvalitetno mogu lijepo da zarade. Naravno, zavisi od vrste zanata, mada mnogi uspješno prolaze.
Sada, čini se, više nego ikad – mogu i da biraju klijentelu.
– Uskoro ćemo ih plaćati zlatom – kaže jedan čitalac.
On je i sam iskusio šta znači deficit majstora u zemlji.
– Usred sam selidbe i veoma je teško naći majstore, svih vrsta: od vodoinstalatera, preko keramičara, do molera. Pritom, ne može čovjek uvijek sve da planira u dan. Zvala sam i jednu agenciju, znajući da sigurno naplate radove i više, ali mi je rečeno da mogu da krenu s radovima tek krajem septembra, te da im treba dva do tri mjeseca. Samo da napomenem da ne renoviram cijeli stan ispočetka – priča S.V. iz Beograda.
Majstore je danas potrebno bukirati barem nekoliko mjeseci ranije, ali to nije uvijek moguće. Recimo, ako prodajete stan i kupujete novi, zavisite od toga kada će vaš stan biti prodat ili da li će potencijalnom kupcu biti odobren kredit od banke – a danas je mnogo takvih kupaca.
Nema svako tu “sreću” da proda stan za dan i to keš kupcu. S druge strane, i tada postoji neki okvirni rok od 30 dana kada treba napustiti stan. U svakom slučaju, “preko” prolaze sve vrste zanata, i nije novina da moleri decenijama unazad odlaze putem Njemačke, Austrije, Francuske – mahom ljeti.
Ali i kada se vrate, čekaju ih domaće mušterije koje su davno bukirale svoj termin.
Ljetos je bio problem naći majstora za klimu. Posla je bilo najviše upravo kada su krenule “paklene vrućine”, iako neki koriste klimu i za grijanje prostorija zimi – ali je to rjeđi slučaj. Pritom, nije riječ samo o kupovini i ugradnji nove klime, već i o održavanju postojećih uređaja, koji se moraju čistiti redovno.
Ovih dana ćete takođe čuti od mnogih kako su majstori “pretjerano digli cijene”. Za to, takođe, postoje barem dva racionalna objašnjenja: jedno je “zakon ponude i potražnje”, pri čemu je potražnja u ovom momentu mnogo veća od ponude, a drugi razlog je vezan za poskupljenje samog (građevinskog) materijala.
Sve to je usko vezano i za činjenicu da se stanovi danas kupuju, čini se, više nego ikad: na to su uticali kako povoljniji krediti, tako i rast cijena kirija. Dakle, na tržištu nekretnina takođe je na snazi zakon ponude i potražnje, a građevinari ne mogu da stignu da zadovolje sve potrebe tržišta.
Vodoinstalateri, električari, moleri, keramičari, bravari, parketari i ostali majstori koji su tu i imaju posla “preko glave”, jer su sve ove stvari neminovno potrebne barem nekada – sada mogu da postavljaju uslove, ali i da lošije rade, što sugrađani primećuju.
U posljednje vrijeme sve je više profesionalnih agencija koje angažuju radno osoblje svih profila. Često su konsultacije za procjenu cijene na osnovu onoga što treba raditi u stanu – besplatne, ali neka povoljnija opcija je 150 evra po metru kvadratnom, ako radite prepravke u cijelom stanu.
Pritom, tu se ne misli na rušenje cijelog stana, ali recimo, na mijenjanje parketa, sređivanje kuhinje, kupatila, krečenje, eventualno rušenje jednog zida. U svakom slučaju, naplata ide po kvadratu. U cijenu je uračunat materijal i sama usluga (tzv. “ruke”), a sve ostalo od namještaja, svakako, plaća klijent dodatno.
Gotovo uvijek se desi da “rad” jednog majstora mora da “prepravlja” neki drugi, na uslugu se čeka danima i nedjeljama, a posao često ne bude dobro urađen, dok sa druge strane – košta papreno. Na primjer, cijena za rušenje zidova u stanu od 50-ak m2, ide do 1.000 evra, za posao od dva do tri dana.
Osim toga, kada ljudi jedni drugima daju preporuku, recimo za majstora za krečenje, nerijetko čujemo: “Pedantan je i sve počisti za sobom”. Dakle, to je prestalo da se podrazumijeva, pa se dodatno naglašava. Ipak, činjenica je da većina ne zna ovakve poslove, pa ni nema izbor.
Upravo zato i majstori mogu da biraju i postavljaju svoje uslove. Treba pomenuti i da Njemačkoj u ovom momentu očajnički fale radnici, i to ne samo medicinski, već i građevinci, majstori za klime, moleri i ostale zanatlije. Štaviše, toj zemlji je godišnje potrebno da uveze 400.000 radnika kako bi zadovoljila potrebe tržišta.
Slično je i u drugim državama, recimo, Velika Britanija se trenutno bezuspješno bori da popuni radna mjesta u domenu transporta, rada u magacinu, logistike, vožnje kamiona.
Nije zgoreg pomenuti i da Srbiji fali mnogo kuvara i, generalno, stručnjaka iz oglasti ugostiteljstva. Posljedice krize kovid-19 tek će se osjetiti, jer su se mnogi prekvalifikovali tokom 2020. Ovdje, pritom, nije slučaj da kuvari i konobari odlaze masovno u strane zemlje – ima i toga – ali je činjenica da i tim zemljama fali ista radna snaga.
U eri rastuće tehnologije, roboti ipak još uvijek nisu uspjeli da zamijene ljudske ruke na ovom polju. Očigledno je da će nam majstori iz svih sektora trebati još mnogo godina, u velikom broju, ali svakako postoje naznake da će mašine “preuzeti” od ljudi mnoge poslove, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu