U sekciji Upshot, u New York Times, Nil Irvin objašnjava kako se Majkrosoft suočio sa ovom situacijom. Kompanijski tim za analizu posvećen je proučavanju zaposlenih, kako bi našli način da ih učine efikasnijim i srećnijim na poslu. Umjesto da postavlja radnicima upitnike, oni su odlučili da posmatraju kako zaposleni provode vrijeme, kako bi došli do nekih zaključaka. Izvor su bili kalendari i mejlovi zaposlenih.
Potom su uporedili podatke iz inboksa i kalendara sa onim kolegama koji su ostvarili bolje rezultate kada je u pitanju ravnoteža između posla i privatnog života. Tako su analitičari mogli da uvide da li oni koji su manje zadovoljni vrijeme provode drugačije od onih “srećnijih”.
Da li su bili manje srećni jer su radili duže? Da li je to bilo zbog toga što su imali mnogo zahtjeva koje su morali da rješavaju i nakon posla? Zaključak se nije nazirao. “Srećniji” zaposleni su radili isto koliko i ostali i slali mejlove tokom cijelog dana.
Instinkt da se radi o prekovremenom radu kao uzroku nije bio dokazan i brojkama – piše Irvin za NYT. – Ljudi koji su prihvatili odgovornije pozicije pomirili su se s tim da su te stvari (duže radno vrijeme – prim. autora) dio posla.
Analitičari u Majkrosoftu nisu odustajali. Nastavili su da “kopaju”. Otkrili su da zaposleni provode veliki procenat vremena na sastancima tokom nedjelje, prosječno 27 sati. Ali to je bilo slično vremenu koje su provodile i druge grupe zaposlenih, s jednom bitnom razlikom. Sastanci u Surface-u i Xbox-u su bili sa više ljudi, sa 10 do 20 ljudi po sastanku. Ovo je ostavljalo malo vremena zaposlenima da se koncentrišu na kreativni dio posla. Zato su ostajali kasno noću ili radili vikendom. To je bilo jedino vrijeme kada su mogli da se posvete onome što im je zapravo posao.
– Problem je bio što su se menadžeri borili sa svojim rasporedima zbog “krcatih” sastanaka, i time bi smanjivali vrijeme koje bi im ostajalo za zadatke za koje im treba puna pažnja i dubinsko promišljanje o problemima – navodi se u tekstu.
Da bi popravili ovakvo stanje, savjetovali su zaposlenima u ova dva odsjeka da naprave neke izmjene:
– Razmislite o tome koliko veliki sastanci treba da budu, i kako bi samo ljudi koji su neophodni na sastancima trebalo da budu tu.
– Ostavite termine u rasporedima (zakazujte ih) za rad za koji treba koncentracija, za kreativni rad.
– Provjeravajte na nedjeljnom nivou koliko ste vremena proveli u slanju mejlova tokom slobodnih sati, ili vikendom.
Poslije nekog vremena, zadovoljstvo zaposlenih se povećalo, i imali su više vremena da se bave svojim poslom, umjesto da ga “guraju” u vrijeme između hiljadu i jednog sastanka.
(Ekapija)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu