Sudbine

MAJA TRAŽI BIOLOŠKE RODITELJE Kao bebu je ostavili u kutiji ispred vrtića u Sarajevu

"Nikoga ne osuđujem. Ni od kog ne tražim ništa osim odgovora na pitanja. Samo želim da znam ko sam. Imam li možda brata, sestru, oboje… Imam li u Sarajevu, Bosni i Hercegovini porodicu koja ni ne zna da postojim."

MAJA TRAŽI BIOLOŠKE RODITELJE Kao bebu je ostavili u kutiji ispred vrtića u Sarajevu
FOTO: MAJA TOMIĆ MILOSAVLJEVIĆ/FACEBOOK

Tako za Večernji list svoju priču počinje Maja Tomić Milosavljević. Maja je kao beba stara samo nekoliko dana ostavljena u kartonskoj kutiji ispred dječijeg vrtića “Boško Buha” u centru Sarajeva, bilo je to pred kraj ljeta.

U rano jutro 17. avgusta 1982. godine, u dvorištu sarajevskog vrtića koji je tada nosio naziv “Boško Buha”, čuo se plač djeteta.

Dopirao je iz kartonske kutije. Plač bebe privukao je pažnju jedne prolaznice, a videvši da je beba u kutiji živa, žena je pozvala policiju koja je djevojčicu iznemoglu od plača odvezla u bolnicu Jezero.

Beba je u bolnici provela nekoliko dana, a pregledima je utvrđeno da je zdrava i da je najvjerovatnije rođena desetak dana ranije. Tako je Maja dobila datum rođenja – 7. avgust 1982. godine.

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=3562155280513118&set=pb.100001560434241.-2207520000..&type=3

– Cijelog života rođendan slavim tog datuma koji su odredili ljekari – kaže Maja. Maja je do 26. godine vjerovala da su Sofija i Miloš Tomić njeni biološki roditelji. Prije nešto manje od 13 godina, Miloš je umro prirodnom smrću, a Maja kreće da traga za biološkim roditeljima.

Naime, nekoliko dana prije očeve smrti, Maja je boravila u njegovoj vikendici kako bi pospremila stvari i složila papire.

– Sasvim slučajno zavukla sam ruku u jednu fasciklu i izvukla papir koji me je šokirao. Bilo je to rešenje o potpunom usvajanju koje je izdao Centar za socijalni rad Sarajevo – navodi Maja za Večernji list BiH.

Papir je držala u ruci, pročitala ga jednom. Pa u nevjerici još jednom. Potom je zvala supruga da ga i on pročita. Istina je. “Prema ovom papiru, ti si usvojena”, potvrdio joj je suprug i sam u nevjerici. Nastavili su da pretražuju papire u potrazi za još nekim dokazom o Majinom porijeklu.

Pročitajte još

 – Pronašli smo samo otpust iz doma, rješenje o potpunom usvajanju i, zamislite, snimak mojih kukova – smije se ova hrabra žena koja je po otpustu iz bolnice bila smještena u Dječji dom “Ljubica Ivezić”. Prema dostupnoj dokumentaciji, u spomenutom domu Maja je boravila nepunih godinu dana pa su je 5. jula 1983. usvojili Sofija i Miloš, sarajevski bračni par koji nije mogao da ima sopstvenu djecu.

Dobila je njihovo prezime Tomić, a ime Maja. U knjizi rođenih, uz njezin matični broj, stoji ime Miloša i Sofije te nema nikakvih tragova o biološkim roditeljima.

Sofija je umrla 1989.

Maja i Miloš ostali su da žive u Sarajevu, gdje su preživjeli rat, te 1996. odlaze u Srbiju, u Beograd.

U Beogradu je završila školu, udala se i danas ima supruga Milana i sina Igora.

Udajom je uzela i muževljevo prezime, tako da se preziva Tomić Milosavljević. U nadi da će odgovore na pitanja koja je muče dobiti u rodnom gradu, Maja je već nekoliko puta odlazila u Sarajevo. Kucala je na brojna vrata, ispričala je za Večernji list BiH.

O njenoj priči snimljena je emisija, a nekad ranije pisale su novine. Sve ovo nije rezultiralo pronalaskom identiteta bebe iz kartonske kutije.

Bebe koju je lako prepoznati jer od samog rođenja ima specifičan mladež na licu. Mladež se nalazi na granici vrata i donje vilice s lijeve strane. Kako je desetak dana bila u biološkoj porodici, svi koji su bili uz nju morali su da znaju za taj mladež.

Nakon emitovanja emisije Maji su se preko društvenih mreža javljale brojne osobe, neki da daju podršku, drugi s nemoralnim ponudama, neki su tvrdili da imaju trag, ali bi se vrlo brzo prestali javljati.

– Prije nekoliko godina javio mi se jedan čovjek čija majka tvrdi da me je ona hranila u bolnici Jezero kad su me smjestili tamo nakon pronalaska ispred spomenutog vrtića. Ta žena mi je rekla da se tada po bolnici pričalo da sam dijete nekog visokorangiranog političara ili ljekara te da je medicinsko osoblje pridavalo posebnu pažnju brizi o toj bebi za koju je ona uvjerena da sam bila ja. Rekla je i da su medicinske sestre donosile odjeću i opremu svoje djece kako bi ta ostavljena beba imala sve –  govori za Večernji list BiH Maja, ističući kako je reč o pričama za koje ne postoji dokaz.

“Moram da znam istinu”

Maja je ovih dana odlučila da ponovo progovori u nadi da će neko prepoznati priču i pomoći joj da dođe do bioloških roditelja. Od njih, kaže, ne traži ništa. Želi samo da zna razlog. Čak ih ne osuđuje.

– Da bih mogla bilo šta reći o tome, moram da znam istinu. Treba mi razlog zbog kog je majka ostavila dijete. Možda moj otac ni ne zna da postojim – nastavlja Maja uvjerena da neko u Sarajevu vrlo dobro zna njeno porijeklo.

U službene institucije povjerenje je izgubila. U Domu Bjelave, koji je nekada nosio naziv “Ljubica Ivezić”, prije desetak godina rekli su joj da odustane od traganja.

– Tadašnji direktor rekao mi je da ne tragam za biološkim roditeljima, da mi to ne treba, jer sam imala lijep život – nastavlja Maja.

U Centru za socijalni rad Sarajevo rekli su joj da nemaju nikakve podatke o njenim biološkim roditeljima. Policajac koji je došao po nju pred vrtić pa je vozio u bolnicu Jezero, a potom opet za nekoliko dana iz bolnice Jezero u Dom “Ljubica Ivezić”, rekao je da je policija svoj dio posla obavila te da je daljnje radnje i istragu o tome koje su žene u tom razdoblju na tom području bile trudne, koja je rodila, a nema djeteta trebao nastaviti voditi Centar za socijalni rad.

Službeni izvještaj o istrazi Maja nikad nije dobila. Sve ovo i još mnoštvo nekih činjenica do kojih je došla daje joj sumnju u to da je zaista dijete nekog ko je u tom vremenu bio uticajan. Sam čin usvajanja ide u prilog tome. Naime, nepunih godinu dana bilo je potrebno da tada četrdesetpetogodišnja Sofija i četrdesetdvogodišnji Miloš postanu potpuni usvojitelji ostavljene djevojčice.

Riječ je o situiranim ljudima, koji su imali dobre poslove i glasili za divne osobe.

– To su, uistinu, i bili. Ja bolje roditelje ne mogu da poželim. Ti ljudi pružili su mi svu ljubav svijeta, porodicu i sve što jednom djetetu treba. Odgojili su me da ne osuđujem, da ne mrzim. Sjećam se jedne situacije kad sam gledala emisiju ‘Sve za ljubav’ u kojoj je kćerka tragala za majkom. Pronašla ju je i sniman je njihov susret. Kad sam naglas počela da osuđujem tu majku, otac mi je rekao da to ne radim, da ne mogu da znam njene razloge zašto je tako postupila – u dahu priča Maja koja tada nije ni slutila da će za kratko vrijeme i sama tragati za porodicom.

Zanimljiva je i situacija s matičnim brojem. Prvi matični broj Maja dobiva tek po usvajanju, što znači da je godinu dana bila dijete bez ikakvog identiteta. Potom se problem javlja prilikom preseljenja u Srbiju. Čim je došla tamo, Maja je zatražila ličnu kartu. Istu je i dobila na osnovi matičnog broja iz Sarajeva. Međutim, nakon mjesec dana dobila je poziv iz MUP-a u kojem je obavještena da s njenim matičnim brojem nešto nije u redu, odnosno da su joj ga promijenili.

– Rekli su da me ne mogu pronaći pod mojim matičnim brojem iz Sarajeva, a već su mi na osnovi njega izdali ličnu kartu. Potom su mi promijenili zadnje tri cifre u matičnom broju – kaže Maja za za Večernji list BiH. Tvrdi i da se službena dokumentacija i priče ljudi koji su učestvovali u svemu tome ne slažu, odnosno da datumi ne odgovaraju.

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1865339083528088&set=pb.100001560434241.-2207520000..&type=3

Naime, u izvještaju Centra za socijalni rad stoji da je Maja odvezena na hitnu, svjedoci tvrde u bolnicu Jezero. Potom se u izvještaju navodi da je ljekar procjenio da je u tom trenutku stara 20 dana. Ako je pronađena 17. avgusta, a ljekar procijenio da je stara 20 dana, zašto joj je onda kao datum rođenja naveden 7. avgusta, zašto nije 28. jula? U izvještaju Centra za socijalni rad, koje potpisuje direktorka Mirsada Poturković, takođe se ne navodi da je Maja bila smještena nekoliko dana u bolnicu Jezero, dok svjedoci tvrde da jeste.

Da je Maja usvojena, znala je cijela porodica kako sa Sofijine tako i s Miloševe strane, ali poštovali su njihovu volju da oni to jednog dana kažu Maji. Taj dan, nažalost, nikad nije došao. Maja svoje roditelje (usvojitelje) zbog toga ne osuđuje niti im zamjera. Čak im je, u jednu ruku, zahvalna jer joj to nisu rekli u nekom životnom razdoblju kad bi možda preduzela neke korake kojima se kasnije ne bi ponosila.

– Drago mi je što sam tu informaciju saznala kad sam već bila formirana osoba. Otac je vjerovatno imao razloge zbog kojih je istinu o svemu tome ponio sa sobom. Da je poživio, vjerovatno bi mi jednom sve rekao . zaključuje za Večernji list BiH Maja koja se i dalje nada da će neko ko zna istinu progovoriti i pomoći joj da dobije odgovore na pitanja.

Sve koji znaju bilo šta što bi moglo pomoći u potrazi zamolila je da joj se jave preko društvenih mreža.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu