Magazin

Magična moć minerala, biljaka i moderne medicine (83): Akupunktura za početnike

Akupunktura je tradicionalna kineska metoda liječenja koja se bavi somatotropnom reprezentacijom organa i tkiva na bioaktivnim tačkama i efektima koji se dobijaju njihovim draženjem.

FOTO: MARK/EPA

Jasno i dobro proučenih efekata kao što su analgezija, vazodilatacija, sedacija itd. ima dvadeset i sedam.

Akupunktura jeste jedna od najzastupljenijih metoda tradicionalne kineske medicine, ali nije i jedina. Iza nje ne zaostaju fitoterapija (liječenje pomoću biljaka, biljna medicina), kao i različite vrste masaža, fizičkih manipulacija i vježbi (taj-či, refleksologija, ćigong). Akupunktura je metoda liječenja pomoću igala koje se zabadaju u specifične tačke na tijelu vezane za protok energije ći.

Kineski filozofski koncept govori o ći („qi”, negde se izgovara kao „ti”) kao o vitalnoj energiji. Ona teče mrežom „kanala” koji se nazivaju meridijani, a čiji je zadatak osvježavanje (oživljavanje i opskrbljivanje energijom) unutrašnjih organa. Ći takođe utiče na suštinu bića i šen (duh) i smatra se vezom između fizičkog tijela, uma i viših oblika svijesti. Kad je protok ći energije slobodan i neometan, u organizmu je prisutna ravnoteža između jina i janga i tijelo je dobrog zdravlja. Kad se iz nekog razloga protok ći energije blokira, pojavljuje se bolest. Smatra se da su glavni uzroci bolesti životni stil, ishrana i neki drugi faktori.

U akupunkturi je osnovni cilj pobuditi zdravu energiju. Zato se stimulišu energetski centri kako bi se poboljšao protok ći energije kroz organizam. Riječ akupunktura je latinskog porijekla (acus – igla, pungere – zabadati), a tim imenom nazvali su je evropski misionari koji su posjetili Kinu krajem 16. vijeka i prvi donijeli glas o liječenju na kineski način.

Nastanak akupunkture vezan je za priču o ratniku ranjenom strijelom. Strijela je izvađena i rana zacijeljena, a kasnije je primjećeno da mu je izliječena bolest na drugom dijelu tijela. Prve igle koje su Kinezi upotrebljavali bile su kamene, zatim koštane i od bambusove trske, a danas se koriste igle od hirurškog čelika za jednokratnu upotrebu. Uz klasičnu akupunkturu sve češće se primjenjuje i elektroakupunktura kojom se vrši površinska elektrostimulacija preko kože. Posebnom sondom (štapićima) bez ubadanja stimulišu se akupunkturne tačke.

Svjetska zdravstvena organizacija priznala je 1979. godine akupunkturu kao ravnopravnu granu medicine jer ispunjava standarde koji su u saglasnosti sa savremenim načinom liječenja. Prihvaćeno je da se može primjenjivati kao jedina terapija, u kombinaciji sa drugim načinom liječenja ili kao pomodna terapija. Njeno indikacijsko područje je vrlo široko, a učinak se opaža u 70–80% slučajeva.

Tom prilikom sastavljen je i popis bolesti koje se uspješno liječe ovom metodom. Neke od njih su: sinusitis, opstipacija, glavobolja, migrena, neuralgija, bolovi koštanog i mišićnog sistema, bronhitis, astma, čir, neplodnost, menstrualne tegobe, nesanica, razne kožne bolesti, dijabetes, hemoroidi i brojne druge. Akupunktura se pokazala veoma efikasnom kod olakšavanja postoperativnih bolova, mučnine i povraćanja usljed hemoterapije i zračenja.

(Nastaviće se)