Magazin

Magična moć minerala, biljaka i moderne medicine (82): Tradicionalna kineska medicina

Hiljade godina Kinezi su istraživali dejstvo bilja na ljudski organizam i njihovo pravilno doziranje.

FOTO: RUNGROJ YONGRIT/EPA

Nigdje drugdje na svijetu biljni lijek nije popularan i sofisticiran kao što je u Kini.

U drevnoj Kini svako veliko imanje imalo je svog ljekara. Njemu se plaćalo onda kada su ukućani bili zdravi, a ne onda kada bi oboljeli. Tako je prva briga jednog ljekara bila održavanje zdravlja, a ne liječenje bolesti.

Tradicionalna medicina praktikuje se već hiljadama godina, bila je dugo čuvana tajna iza Kineskog zida, da bi tek prije nekoliko vijekova došla u Evropu i polako, ali sigurno, dobijala sve veću primjenu u modernom svijetu. Razmjena između kineske tradicionalne i evropske klasične medicine počela je još u vrijeme dinastije Tang (618-907), dok je prvi spoj tradicionalne i klasične medicine nastao u vrijeme početka dinastije Ming, krajem 14. vijeka.

Tradicionalna kineska medicina je najstariji, u kontinuitetu praktikovani, naučni medicinski sistem u svijetu. Prvi spisi stari su oko 2.500 godina, dok je sama praksa nesumnjivo starija. Ona nije narodna medicina, niti nadriljekarstvo. To je složen i precizan sistem zdravstvene zaštite nastao iz nastojanja velikih kineskih umova da razumiju tajne funkcionisanja ljudskog tijela.

Kineska medicina je jedan od najstarijih medicinskih sistema u svijetu. Njegovi počeci datiraju unazad nekoliko hiljada godina. Kineska medicina u prirodi je holistička, to jest posmatra čovjeka povezanog sa prirodom i svim aspektima sopstvenog života. To znači da željeni ishod liječenja nije samo otklanjanje jedne bolesti ili slabosti, već ozdravljenje cijelog tijela.

Osnovna poruka kineske medicine, kao i filozofije ili kuhinje, jeste sklad. Prema Kinezima, zdravlje – a time i dugovječnost – može se dobiti isključivo kroz brigu o harmoniji čovjeka i prirode, čovjeka i kosmosa, čovjeka i njegovih organa. Kineska medicina uči o jin i jang teoriji, kao i o pet faza (pet univerzalnih elemenata).

Tradicionalna kineska medicina blisko je povezana s taoističkom filozofijom, koja govori da svemir postoji zbog dva velika i suprotna principa, jina i janga. Jin je sve ono što je tamno, čvrsto, dolje, zbijeno, unutrašnje, ženski pol, hladnoća, Mjesec… Jang je sve ono što je svijetlo, šuplje, gornje, razrijeđeno, spoljašnje, muški pol, nebo, energija, toplina, Sunce… Jin i jang su dvije suprotne i nezavisne kreativne sile. Kineska medicina posmatra tijelo kao mikrokosmos u kojem su unutrašnji organi klasifikovani prema svojim jin i jang svojstvima. Veza između organa, kao i sve prirodne pojave, za Kineze je definisana i opisana u pojmovima koji označavaju pet elemenata (wu xing): drvo, vatra, zemlja, metal i voda.

Bolje spriječiti nego liječiti

U Kini, naglasak je na preventivi: bolest ne treba liječiti, nego spriječiti. Prije nego što se odluče na plan liječenja kineski ljekari najprije pokušavaju da shvate uzrok stanja ili bolesti. Dijagnoza se pravi na temelju mjerenja pulsa, pregleda jezika, kože i očiju, a terapija se bazira ne samo na bolesti, već zavisno od sezone ili čak dana u godini.

Komponente kineske medicine su: akupunktura, akupresura, pravilna ishrana, razne tehnike masaža, gimnastika (uglavnom taj-či), respiratorna meditacija, ali iznad svega – biljni lijek.

Bilje kao temelj

Kinezi vjeruju da bilje i pravilna ishrana mogu da utiču na ljudsko zdravlje na sličan način. Faktor razlikovanja ovdje je snaga uticaja. Osim toga, veza između biljne medicine i ishrane može se vidjeti i po tome što se biljke poznate kao hrana u Evropi smatraju biljnim lijekom u Kini. Takvima se smatraju i začini koji se naširoko koriste u kulinarstvu, pa čak i tvari mineralnog ili životinjskog porijekla; na primjer zmijska koža.

Kineska medicina bilje na temelju njihovih svojstava dijeli na: ono koje izaziva snažno hlađenje i hlađenje, što pripada ženskom području jin; i ono koje izaziva zagrijavanje i jako zagrijavanje, što je povezano s muškim područjem jang. Hladno bilje radi na vrućim bolestima i obrnuto. Na primjer, menta je među hladnim biljem, a đumbir spada u vruće. Bolesti najčešće uzrokuju hladne i tople simptome. Stoga je, dakle, presudno odabrati pravo bilje za određenu bolest.

Liječenje s ukusom

U kineskoj medicini pažnja se pridaje i ukusu bilja. Prema Kinezima, određeni ukus utiče na određeno stanje. Tako jaki, začinjeni ukus podstiče cirkulaciju energije i metabolizam, dok slatki jača imunološki, disajni i probavni sistem. Gorak ukus snižava povišenu temperaturu, kiselo ima kontraktilna svojstva, dok slano čisti crijeva.

Car, Ministar, Pomoćnik i Glasnik

U kineskoj biljnoj medicini nije samo važno odabrati biljke u skladu s bolestima, već i znati njihovu pravilnu pripremu. Bilje može biti tradicionalno uzgojeno, ali i kuvano u vodi, konzumirano kao prah ili čak pirjano, prženo ili pečeno. Kinezi obraćaju posebnu pažnju na pravilno kombinovanje svih sastojaka biljnih mješavina, jer neko od bilja u kombinaciji može oslabiti ili ojačati njihovu odgovarajuću funkciju.

Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, recept za biljni lijek treba da sadrži četiri komponente: tzv. Cara, Ministra, Pomoćnika i Glasnika. Prvi, Car, jeste biljka usmjerena na ciljanu bolest. To je vodeća biljka u lijeku. Druga biljka, Ministar, treba da pojača učinak Cara. S jedne strane, Pomoćnik je dizajniran da oslabi možda prejaki učinak dva glavna sastojka, a s druge strane pomaže njihovu apsorpciju. Njegova uloga je da omogući da oni djeluju na stvarne simptome poremećaja. Posljednji sastojak, odnosno Glasnik, tu je da dostavi bilje do napadnutog organa.

Za zdravlje i ljepotu

Ne koristi samo medicina prednosti kineskog bilja. S obzirom na činjenicu da sadrži velike količine vitamina, minerala i flavonoida, ono se takođe primjenjuje u kozmetici. Među najpopularnijim su zeleni čaj, aloe vera, ginko biloba, ženšen i alge.

Uzmimo, na primjer, aloe veru. U medicini blagotvorno djeluje na krvne sudove, poboljšava imunitet organizma, liječi kožne simptome nekih bolesti. Kada se primjenjuje u kozmetici, aloe vera u obliku krema, balzama ili maske sjajno hidrira i sprečava gubitak kose.

Većina biljnih lijekova koji se koriste u kineskoj biljnoj medicini imaju jače djelovanje od popularnog bilja poznatog u Evropi. Ne smijemo ih primjenjivati na svoju ruku, jer to može da učini više štete nego potencijalne koristi. Prvo, kako bismo ih sigurno koristili potrebno je znanje i iskustvo u području kineske medicine. Drugo, biljni lijekovi se biraju za svakog pojedinačno, kako u doziranju tako i po sastavu. Dakle, nešto od čega će imati koristi naš komšija ne mora nužno da pomogne i nama. Treće, istočna i zapadna medicina obično imaju dva potpuno različita pristupa liječenju. Lijekovi koji se koriste u jednoj ne moraju, iako mogu, da ponište učinak lijekova koji se primjenjuju u drugoj. Uvijek bi trebalo konsultovati kineskog ljekara i ljekara konvencionalne medicine o lijekovima koje uzimamo. To će svakako uticati na uspješnost biljne terapije.

(Nastaviće se)