Evolucionarni biolozi smatraju da je konzumiranje ribe i plodova mora, a time i apsorpcija joda, odigralo važnu ulogu u razvoju i evoluciji ljudskog mozga. Uz to, jod ima odlična antibakterijska, antiparazitska, antigljivična i antivirusna svojstva, a takođe deluje protiv raka.Nažalost, danas u modernom svijetu nedostatak joda dosegao je pandemijske razmjere usljed njegovog istiskivanja toksinima poput bromida, pesticida i raznih prehrambenih aditiva. Uz to, moderna poljoprivreda prouzrokovala je nedostatak joda i drugih minerala u tlu. Usjevi koji rastu na takvom tlu i sami su siromašni jodom.
Način života i ishrane takođe može dovesti do deficijencije joda u tijelu. Oni koji konzumiraju mnogo pekarskih proizvoda (hljeb, testenine i slično), koji sadrže visoke nivoe bromida, naročito su ugroženi. Kao i vegetarijanci, te oni koji ne vole da uzimaju plodove mora, alge ili morsku so.
Prema dr Braunstajnu, autoru knjige „Jod: zašto bez njega ne možete živjeti” (Iodine: Why You Need It, Why You Can't Live Without It), otprilike jedna trećina svjetske populacije živi u regijama siromašnim jodom. On i drugi istraživači su testirali hiljade ljudi i dobili konzistentne rezultate: otprilike 96% pacijenata imalo je nizak nivo joda. Svjetska zdravstvena organizacija priznaje nedostatak joda kao glavni uzrok mentalne retardacije, koja se može spriječiti. Nedostatak joda je identifikovan kao velik zdravstveni problem u 129 zemalja, a čak 72% svjetskog stanovništva pati od poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda.
Prema Lin Farou, autorki knjige „Jodna kriza” (The Iodine Crisis: What You Don't Know About Iodine Can Wreck Your Life), jod se u medicini koristi već 15.000 godina. U 19. vijeku jod su koristili kao lijek za tumor i agresivne bolesti nepoznate etiologije. Lin Farou takođe smatra da je najopasnija pogrešna koncepcija o jodu – shvatanje da je rafinisana jodirana so dovoljna da podmiri naše dnevne potrebe za jodom. Prema istraživanju Farouove i Braunstajna, tek 10% joda iz soli se apsorbuje u tijelu, u najboljem slučaju. Većina ljudi danas izbjegava rafinisane soli zbog štetnosti, te pogrešnog razumijevanja da je so (u bilo kojem obliku) loša za zdravlje arterijskog sastava.
Dnevna preporučena doza joda je 150 mcg (mikrograma, što je jednako 0,15 miligrama), ova kalkulacija bazira se na potrebi štitne žlijezde za jodom da bi se izbjegla gušavost. Potrebe drugih organa, međutim, nisu uračunate u to. Pride, nisu uračunati niti efekti široko rasprostranjenih toksina koji su se pojavili u prošlom vijeku, a koji blokiraju jod.
Naš toksični svijet
Čak i kad bi vam pošlo za rukom da konzumirate oko 2 kilograma svježih plodova mora svaki dan, kako biste podmirili svoje potrebe za jodom, ne živite pod staklenim zvonom. Nuklearna katastrofa u Fukušimi najvjerovatnije je kontaminirala svu svjetsku morsku travu, a to je važan izvor joda. Tu su i 2.053 nuklearne eksplozije koje su se dogodile širom svijeta od četrdesetih do devedesetih godina 20. vijeka; odnedavno tu je i osiromašeni uranijum koji se koristio kao municija u američkim ratovima. Nemojmo zaboraviti ni na Černobilj.
Poznato je da radioaktivni jod, koji se upotrebljava u raznim medicinskim procedurama, pogoršava problem deficijencije joda u tijelu, kao i izloženost hemijskim spojevima koji inhibiraju vezivanje joda u tijelu (npr. bromidi, fluoridi, hloridi). Mnoge zemlje i dalje dodaju flor u vodu za piće uprkos dokazima da je on štetan po zdravlje. Da bude još gore, flor je još toksičniji u tijelu kojem nedostaje joda.
Dobra vijest je da uzimanje joda u odgovarajućim količinama povećava izlučivanje teških metala poput olova i žive mokraćom, a takođe ima efekat detoksikacije kroz povećano izlučivanje florida, bromida i hlorida. Ovo je veoma važno jer su brom, flor i hlor toksični halidi, koji se međusobno takmiče za apsorpciju i vezivanje na receptore u tijelu (jod se nadmeće za te iste receptore, a kada ga ima u dovoljnim količinama istiskuje te toksične elemente).
Perhlorat – jedinjenje hlora – uništava sistem za transport joda u našem tijelu. Može izazvati rak i slabljenje imunog sistema, čak i u malim količinama. Koristi se u bezbrojnim industrijskim proizvodima, počev od predmeta za svakodnevnu upotrebu, kao što su štavljena koža ili vazdušni jastuci u autu, pa do raketnog goriva.
Trovanje bromidima povezano je s delirijumom, psihomotornom retardacijom, šizofrenijom i halucinacijama. Ljudi koji konzumiraju brom osjećaju se tupo i apatično i imaju probleme s koncentracijom. Bromidi takođe izazivaju tešku depresiju, glavobolje i iritabilnost. Ti simptomi mogu se javiti i kod vrlo malih količina broma u ishrani.
Dr Braunstajn objašnjava kako brom onemogućava da štitna žlijezda koristi jod, ali i svuda gdje se jod koncentriše u tijelu. Zbog upliva na vezivanje joda u tijelu, brom i flor nazivaju se „goitrogenima”, što znači da izazivaju gušavost. Bromidi i floridi su toksične supstance i nemaju nikakav terapeutski učinak u našim tijelima. Brom je poznati kancerogen i može se vezati za receptore joda u dojkama. Žene koje boluju od raka dojke imaju velike količine toksičnih halida poput broma i flora u poređenju sa ženama koje nemaju rak. Nasuprot tome, jod ima antikancerogena svojstva.
Gaj E. Abraham, jedan od vodećih istraživača joda, naveo je da potrebni dnevni unos joda neophodan za održavanje zasićenosti joda u cijelom tijelu iznosi 13 miligrama dnevno. Kada su potrebe joda namirene, štitna žlijezda može da primi oko 50 miligrama joda. Njoj je potrebno oko 6 miligrama joda dnevno kako bi normalno funkcionisala. Grudima je potrebno barem 5 mg joda dnevno, tako da preostaje 2 miligrama joda za ostatak tijela. U vezi sa istraživanjem dr Gaja E. Abrahama, neki smatraju da je zdravim osobama potrebno 1 do 3 miligrama joda dnevno, što je još uvijek više od preporučene doze od 150 mikrograma joda dnevno!
Mnogi zdravstveni radnici se plaše joda jer nisu do kraja upoznati s njegovom biohemijom i fiziologijom. Navodi se kako vjeruju da jod dovodi do hipotiroidizma, dok jod zapravo pomaže da se normalizuju tiroidne funkcije. Jedan od razloga za ovo pogrešno vjerovanje jeste da se prilikom uzimanja joda podiže nivo TSH (hormona hipofize koji stimuliše štitnu žlijezdu). Da bi se provjerila funkcija štitne žlijezde, ovaj hormon se redovno ispituje. Kod hipotiroidizma, njegovo lučenje je obično povećano. Međutim, kako dr Braunstajn objašnjava: „Osim stimulisanja proizvodnje hormona štitne žlijezde, TSH ima i drugu funkciju. Pomaže stimulaciju proizvodnje molekula bitnih za prenos joda u tijelu, takozvanih natrijum-jodid simportera (NIS). Bez odgovarajuće količine ovih molekula jod ne može ući u ćelije kojima je potreban… Tijelo pacijenta koji nema dovoljno joda nema veliku potrebu za ovim molekulima jer ima malo joda na raspolaganju koji treba transportovati u ćelije. Međutim, kada njegovo tijelo počne da dobija dovoljne količine joda, one se moraju transportovati u zdrave ćelije. Koliko dugo TSH ostaje povišen? Ustanovio sam da TSH može ostati povišen i do 6 mjeseci prije nego se vrati na normalan nivo. Koliko se vrijednost TSH podiže? Normalni nivo TSH je od 0,5 do 4,5 mlU/L. Nailazio sam i na povišene vrednosti 5–30 mlU/L za određeni period, ponekad i do šest mjeseci prije nego što su se vratili na normalan nivo… Vrijednost TSH će se vratiti u normalne granice kada se tiroidna žlijezda zasiti jodom.”
Jod ne izaziva hipotiroidizam. Štaviše, glavni tiroidni hormoni, T4 i T3, ne mogu se proizvoditi bez joda. Kada nekom nedostaje joda dolazi do hipotiroidizma, jer tijelo nema dovoljno materijala za proizvodnju T4 i T3. Suplementiranje jodom će poboljšati i čak izliječiti hipotiroidizam bez upotrebe sintetičkih lijekova. Uz to, istraživanje sugeriše da uzimanje tiroidnih hormona u stanju deficijencije joda može pogoršati situaciju zbog podizanja brzine metabolizma. Dr Braunstajn kaže da uzimanje tiroidnih hormona u stanju deficijencije joda povećava rizik od raka dojke i vjerovatno ostalih vrsta raka. Može se i očekivati da će se svaka supstanca koja istovremeno smanjuje zalihe joda u tijelu i povećava potrebe u njemu loše odraziti na zdravlje.
Još jedno pogrešno shvatanje jeste da je jod kontraindikovan kod autoimunih bolesti štitne žlijezde poput Grejvsove i Hašimoto bolesti. Kod onih koji nemaju dovoljno joda postoje veći izgledi da će u njihovom tijelu početi proizvodnja antitijela koja napadaju štitnu žlijezdu.
Autoimune bolesti, uključujući bolesti štitne žlijezde, primjeri su pojačanog oksidativnog stresa u tijelu. Oksidativni stres je u stvari upala i može se uporediti s požarom. Požar se može ugasiti jedino odgovarajućim sredstvima, a to su: antioksidansi, nerafinisana so, odgovarajući nutrijenti i protivupalna ishrana (bez glutena, bez GMO-a, s malo šećera i s velikom količinom životinjskih masti). Ljudi koji pate od autoimunih bolesti štitne žlijezde moraju uzimati odgovarajuće nutrijente zajedno s jodom kako bi sanirali štetu izazvanu prevelikim oksidativnim stresom i nedostatkom joda.
Pravila za uzimanje joda
Treba uzimati dovoljno joda. Kao što smo gore spomenuli, dnevna preporučena doza koja trenutno važi za jod nije ni izbliza dovoljna za sve potrebe tijela. Većini ljudi treba 12 do 50 miligrama dnevno, i to u kombinaciji čistog joda i kalijum-jodida, što se može naći u Lugolovom rastvoru, bilo u obliku tableta ili tečnosti. Nekima će trebati manje.
Lugolov rastvor može imati različite koncentracije. Ova tablica može poslužiti kao približni vodič:
Započnite s jednom kapljicom Lugolovog rastvora poslije doručka i povećavajte za jednu kapljicu svaka 3 dana dok ne osjetite poboljšanje. Započinjanje s najnižom dozom i lagano povećavanje kako bi se izbjegle jake reakcije detoksikacije izgleda da su najbolji pristup. Izbjegavajte da uzimate Lugol poslije 4 sata po podne jer vas može previše energizovati, a ako se uzima suviše kasno, može izazvati nesanicu.Uzimajte vitamine B2 (riboflavin) i B3 (niacinamid) kako biste stimulisali funkciju NADPH sistema. To će pomoći odgovarajućem metabolizaciju joda, umanjiti stvaranje štetnih autoantitijela, te osigurati dovoljno energije u formi ATP molekula. Koliko? 100 mg B2 i 500 mg B3 dvaput dnevno.
Uzimajte i antioksidanse kako bi se smanjila šteta od oksidativnih reakcija. Vitamin C u količini 3 do 10 grama tokom dana; 3 grama vitamina C najmanje sat vremena nakon doze Lugolovog rastvora, najbolje nakon 2 sata. Kod jakih reakcija detoksikacije pokrenutih jodom, ovu dozu možete ponoviti zavisno o tome kako vaša crijeva podnose vitamin C. Nije preporučljivo uzimati vitamin C poslije 4 sata popodne, jer može izazvati nesanicu zbog energizirajućeg efekta.
Uzimajte magnezijum 300–600 mg dnevno. Magnezijum pomaže u reakcijama detoksikacije jer učestvuje u više od 300 metaboličkih puteva u tijelu. Takođe snižava visoke nivoe intracelularnog kalcijuma, koji izaziva oksidativni stres. Najprikladnija forma magnezijuma je glicinat.
Zaštitite jetru. Uzimajte N-acetilcistein (NAC) 600 do 1200 mg dnevno, alfa lipoinsku kiselinu (200 do 600 mg) ili travu sikavicu, poznatu još i kao gujina trava.
Pijte dovoljno vode i koristite nerafinisanu so kako biste izbacili bromide. Hlor je odličan inhibitor toksičnog broma, a nerafinisana so je po sastavu natrijum-hlorid. Nemoguće je smanjiti nivo broma u tijelu ukoliko ne uzimate nerafinisanu so, oko 1 do 1,5 čajne kašičice dnevno.
Adekvatno unošenje nerafinisane soli u tijelo takođe je neophodno kako bi se smanjio zapaljenski oksidativni stres. Uzmite najmanje ¼ čajne kašičice nerafinisane soli u velikoj čaši vode odmah kad ustanete i bar dva puta dnevno. Pobrinite se da Lugolov rastvor uzimate odvojeno od slane vode, najmanje 40 minuta do jednog sata.
(Nastaviće se)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu