Za podizanje nacionalnih tenzija i govor mržnje koriste se sva moguća sredstva, pa čak i javne institucije i govornice, a niko od aktera se ni u jednom momentu nije zapitao gdje nas to vodi.
I dok bošnjački političari u BiH, ali i stranka DF na čijem čelu se nalazi hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić, proteklih dana javnost bombarduju saopštenjima i izjavama u kojima Srbe u Crnoj Gori nazivaju četnicima, a litije koje se održavaju kao podrška SPC zbog spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti “četničkim orgijanjem”, savjetnik u Ministarstvu inostranih poslova BiH Mirza Pašić je otišao korak dalje. On je, naime, na svom Linkedin profilu objavio poruku u kojoj “proklinje Bošnjake koji sa Srbima prave savezništva”.
Dodik
Situacija nije ništa bolja ni u Srpskoj, gdje su građani u ponedjeljak imali priliku da čuju psovke, uvrede i vrijeđanja u najvišoj zakonodavnoj instituciji u Republici Srpskoj, i to iz usta najvišeg srpskog funkcionera u BiH – Milorada Dodika.
“Balije”, “pobačaj”, “luzer”, “nedonošče”, “hinjska faca”… riječi su koje su u ponedjeljak odzvanjale Narodnom skupštinom Republike Srpske tokom sjednice, koja je sazvana upravo na zahtjev srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, kako bi se raspravljalo o memorandumu o razumijevanju između CIK i IFES (Međunarodna fondacija za izborni sistem).
Ali, kako to obično biva, rasprava je otišla na drugi kolosijek, pa je više ličila na stranački miting nego na ozbiljnu sjednicu na kojoj nešto važno treba da se raspravlja.
Dodik je tokom sjednice svoje političke protivnike nazivao pogrdnim imenima, dok je Bošnjake i Hrvate u jednom momentu nazvao “balijama” i “ustašama”.
On je to učinio komentarišući raniju izjavu kandidata PDP za gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, koji je rekao kako bi “volio da napravi park mira u kome bi bile statue tri različita vojnika”.
– Banjaluka mora da zna da on hoće ovdje da podigne spomenik ustašama i balijama – odbrusio je Dodik, koji je prethodno u više navrata vrijeđao Stanivukovića nazivajući ga “pobačajem”, “luzerom”, “nedonoščetom” i sličnim pogrdnim imenima, dok je za lidera SDS Mirka Šarovića rekao da ima “hinjsku facu”.
Na žalost, Dodik nije jedini koji se koristi neprimjerenim rječnikom u obračunavanju sa svojim neistomišljenicima. Njegov primjer slijede mnogi političari.
Džaferović
Ništa manje umjeren nije ni bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferović, koji često koristi priliku da omalovažava Srbe, pa je tako prije par mjeseci bio čak i jedan od finansijera skandaloznog riječnika bosanskog jezika, čiji je autor Dževad Jahić, a u kojem se vrijeđaju Srbi.
U riječniku se, naime, Srbi nazivaju đikani. Jahić riječ “đikan” opisuje i tumači kao “seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porijekla, koji je genetski četnik”, a ovaj termin dodatno je objasnio primjerom “poklaše nas đikani”.
Ovakvih i sličnih primjera je mnogo, a ono što je najžalosnije jeste što su akteri funkcioneri u BiH, od onih najviših, pa do najnižih.
Niko od njih ne preza od jezika mržnje, uvreda ili diskriminacije građana po bilo kojoj osnovi, ako u datom momentu osjete da bi im to moglo donijeti političke poene kod birača.
I dok se jedni zgražavaju na ovakve i slične postupke, drugi ih podržavaju, a treći ignorišu, pravdajući to izbornom godinom.
Da li će BiH ikada izaći iz izborne godine i kakva se poruka šalje građanima koji ovdje žive?
Zarobljenici ratova
Politički analitičar Nebojša Tojagić ističe da je očito da se eskalacija govora mržnje ili uvreda uvijek vezuje za izborne godine. On očekuje da će u predizbornoj kampanji biti toga i više nego što je to sada vidljivo.
Međutim, upozorava Tojagić, ne smijemo zaboraviti da se i van izbornog procesa stalno dešavaju slične stvari. Na neki način, kako ističe on, to je postalo dio našeg folklora.
– Mi smo, na žalost zarobljenici ratova 90-ih godina. Još nismo raskinuli s prošlošću, ni onom od prije 80 godina, odnosno dešavanjima u Drugom svjetskom ratu, a kamoli sa ovim što se dešavalo devedesetih – upozorava Tojagić.
Dodaje da ćemo se vraćati u prošlost i vrtiti u krug sve dok na političku scenu ne dođu neke nove, mlađe osobe, neopterećene prošlošću, poput jednog od lidera opozicije u Crnoj Gori, mladog Albanca Dritana Abazovića, koji je svjestan da problem njegove države nije nacionalizam već ekonomija.
– Abazovića nazivaju albanskim četnikom u pozitivnom kontekstu. Nažalost, mi još nećemo imati bošnjačkih četnika ni srpskih ustaša u tom nekom pozitivnom kontekstu borbe protiv korupcije i kriminala, jer smo se prilično upleli u mrežu tih nesretnih devedesetih godina iz kojih nikako da izađemo – kaže Tojagić.
Vjeruje da bi bilo manje jezika mržnje kada bi se sankcionisali oni koji ga koriste.
Vukojević: Podilaženje biračima
Komunikolog Borislav Vukojević ističe da zapaljiva nacionalistička retorika uvijek eskalira uoči izbora, bilo da su opšti ili lokalni.
– Budući da nemaju realne političke programe, stranke se uoči izbora opredijele za uvrede, generalizacije, pozive na nasilje i govor mržnje. Većina njih lično nema takve stavove, ali smatraju da je to priča kojom se okuplja biračko tijelo. To samo po sebi ne bi bio problem da se ne nastoji stvoriti neprijatelj, konstantnim prozivanjima i etiketiranjima – navodi Vukojević.
Na pitanje kada će se s tim prestati, odnosno da li bi toga bilo manje kada bi se akteri kažnjavali, Vukojević ističe da se kazne izriču, ali da je to mala cijena za dobit koju oni navodno dobijaju.
– Kada je u pitanju govor mržnje, on se najčešće iznosi anonimno na portalima, od strane pristalica određenih partija. Najveća kazna za takvo ponašanje nisu novčane kazne, nego oduzimanja prava kandidature na izborima – smatra Vukojević.
Naravno, kako dodaje on, mi smo daleko od takve situacije, ali ako se nastavi ovako, promjena u vlasti neće biti još dugo godina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu