U gradiškom Udruženju penzionera navode da je prosječna penzija njihovih članova 297 KM. Zato je jasno, smatra Ostoja Popović, predsjednik udruženja, da starci nemaju mnogo izbora i da moraju raditi teške fizičke poslove.
Izuzetak su oni koji imaju situirane potomke koji materijalno pomažu. Svi drugi, izuzev malog broja čije penzije su dovoljne za život, moraju da oru njive, okopavaju povrće, beru voće, rade na građevinama, da asfaltiraju puteve, cijepaju ogrevno drvo, vlakaju klade u šumi, čuvaju stoku – smatra Popović.
Primjeri za to su brojni i vidljivi na mnogim mjestima, u seoskim sredinama, ali i u gradu.
Vesna Ponjević, profesorica iz Gradiške ima četiri godine penzionerskog staža. Posljednje radno mjesto imala je u Srednjoj školi u Bratuncu, a ukupno u obrazovanju provela je 40 godina. Njena penzija od 500 KM, koja je znatno iznad prosjeka, nije dovoljna za osnovne životne potrebe.
– Penzija je, po iznosu, socijalna pomoć. Nije ni približno dovoljna i zato sam opsednuta potragom za poslom kojim bih nadomjestila manjak kućnog budžeta. Sada moram da radim ne birajući poslove. Odložila sam školski dnevnik, a prihvatila motiku, umjesto učenika sada su ispred mene bašta, njiva i oranica – kazala nam je Vesna Ponjević.
Vidosava Babić iz Slatine kod Laktaša uzgaja jagodu na površini od tri dunuma. Time dopunjava skroman penzionerski budžet.
– Penzija je mala, sramota je reći njen iznos. Zato sam prinuđena da sadim malinu, da berem trešnje i šumske jagode, da prodajem pored puta. Zadovoljna sam jer ima mnogo težih slučajeva, moje želje i potrebe su skromne. Sve dok sam zdrava, dobro je, nekako preživljavam – navodi Vidosava.
Veljko Pavić iz Vrbaške kod Gradiške koji ima penziju malo manju od 300 KM, tokom cijele godine radi teške poslove.
– Stalno mi je lopata u ruci. Proizvodim humus, sijem baštu, uzgajam stoku… Moji dlanovi su kao gumeni opanci, očvrsnuli i pocrnjeli od svakojakog tereta. Penzioneri u Evropi odmaraju, idu u banje, putuju gospodski obučeni, a mi ovdje smo bijednici koji ne mogu ni glavu podići – smatra Pavić.
U Opštini Gradiška kažu da shvataju problematiku najstarije populacije. Zato su iz opštiniskog budžeta udvostručili sredstva za prioritetne penzionerske potrebe. Za tekuću godinu to iznosi 155.000 KM. Upravo zahvaljujući ovim sredstvima, dio penzionera povremeno odmara u banjama ili putuje na izlete, kako bi, bar na kratko, zaboravili tešku svakodnevicu. Opština je nedavno za penzionere izgradila uličnu šahovsku tablu sa klupama za odmor, ali poslije svečanog otvaranja, na šahovskim poljima uglavnom je nezaposlena omladina i učenici dok su penzioneri u ovom crno-bijelom kutku rijetko uočljivi.
– Takođe, penzionere mlađe od 65 godina oslobodili smo plaćanja participacije prilikom liječenja. Trudićemo se da i drugim aktivnostima pomognemo našim penzionerima – izjavio je Zoran Adžić, načelnik Gradiške.
Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS rekao je u Gradiški da se penzije moraju uskladiti sa životnim standardom i osnovnim potrebama treće životne dobi.
Opis penzionerskih poslova
Penzioner Boško Vajagić, izbjeglica iz Bosanske Bojne kog Velike Kladuše slikovito opisuje penzionerskih status i njihove poslove. Penzioneri, kaže Vajagić, rade sve što drugi neće ili ne umiju. Oni naprimjer hvataju zmije po urvinama, rastjeruju pse lutalice, kose travu i koprive pored ograda i puteva, idu u prodavnicu umjesto tri puta mlađih od sebe, hrane stoku, cijepaju drvo za ogrev, lože ili gase vatru zavisno od godišnjeg doba, sakupljaju smeće, farbaju ograde, ravnaju dvorišta i puteve…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu