Nisam mogao da zaboravim to iskustvo na granici. Napravio sam taj video jer sam želio da ljudi shvate šta nam se dešava i kako se igraju sa našim životima kao da ništa ne vrijede. Šta još možemo učiniti da to prestane? Tako da zaista imam nade u sud. Da li zaista želimo granice sa zidovima, nasiljem i odbacivanjem? Ili želimo da pronađemo humaniji način?, kaže Sami Barkal.
Barkal je napustio Kobane u Siriji 2014. godine kada je ISIS počeo da bombarduje kurdska sela. Imao je 13 godina.
– Otišao sam sa majkom i bratom u Tursku. Vratili su se nakon nekog vremena, ali nisam mogao da se vratim jer sam se bojao da ću biti primoran da služim vojsku. Kada je moja porodica otišla, tada je za mene zaista počeo život. Morao sam sam da učim o životu – ispričao je.
Barkal je našao posao u Turskoj, radeći od dva do 20 sati na berbi i pakovanju povrća. Kada je shvatio da tako ne može da nastavi, a sumnjajući da neće naći posao pod humanijim uslovima rada u Turskoj, odlučio je da se pridruži stotinama azilanata koji svakodnevno šetaju snežnim stazama balkanske rute, pokušavajući da stignu do centralne Evrope.
Kako navodi Gardijan, granična policija u Hrvatskoj mnoge migrante zaustavlja i pretresa, a neke opljačkaju i nasilno gurnu nazad u BiH, gdje su hiljade tražitelja azila zaglavljene na niskim temperaturama.
Ističe se da ovakva praksa predstavlja kršenje međunarodnog prava, koje kaže da tražitelji azila moraju imati priliku da podnesu zahtjev za azil nakon što se nađu unutar granica zemlje.
– Situacija je bila katastrofalna. Nije bilo nikakve podrške i na kraju smo spavali u blatnjavom polju. Imao sam šator, ali mnogi drugi su morali da improvizuju sa vrećama za smeće. Za hranu i tuširanje oslanjali smo se na volontere i lokalno stanovništvo. Morao sam da odem odatle – prisetio se Barkal.
U novembru 2018. Barkal je odlučio da pokuša da pređe granicu iz Bosne u Hrvatsku sa grupom tražitelja azila iz sjeverne Afrike. Budući da je najmlađi u grupi, odrasli su mu predložili da ostane u slučaju da ih zaustavi hrvatska policija. Odjednom je začuo krikove. Skriven iza žbunja, počeo je da snima.
– Hrvatska policija ih muči. Ljudima lome kosti – šapnuo je Barkal u svoj telefon dok se čuo zvuk pendreka koji udaraju u meso. Onda tišina. Nekoliko minuta kasnije, trojica muškaraca iz njegove grupe izašla su iz šume sa modricama na licu, krvavim ustima i nosevima i slomljenim rebrima.
Gardijan je prvi medij koji je objavio video koji je postao viralan i postao jedan od prvih dokaza za fizičko maltretiranje migranata na granici Hrvatske.
Mjesec dana ranije, u oktobru iste godine, njega i grupu Sirijaca zaustavili su hrvatski graničari dok su se odmarali u napuštenoj zgradi.
– Policajci su nas pretresli i oduzeli nam stvari. Zatim su nas otpratili do bijelog kombija i odvezli nazad do granice. Kada su se vrata kombija otvorila, vidjeli smo grupu naoružanih policajaca koji su čekali vani. Dali su nam znak da se pomjerimo i nisu rekli ni riječ. Bili smo previše uplašeni da pričamo. Sinulo nam je da nas na silu vraćaju u Bosnu. Vraćaju nas životu u tom blatnjavom polju bez ičega – rekao je Barkal, prenio je N1.
Nakon brojnih pokušaja, Barkal je konačno uspio doći do Njemačke krajem 2018. godine gdje su mu vlasti odobrile zahtjev za azil.
Danas radi u supermarketu u Nordenu, a po završetku škole planira da postane medicinski tehničar. Međutim, Barkal nije zaboravio zlostavljanja koja je pretrpio. Značajno je doprinio pokušaju da se otkrije što se događa u Hrvatskoj, govoreći i u Evropskom parlamentu.
Karsten Gerike, partner-pravnik Evropskog centra za ustavna i ljudska prava (ECCHR), nezavisne, neprofitne nevladine organizacije s ciljem provođenja ljudskih prava pravnim putem, zastupa Barkala i još dvojicu Sirijaca u njihovom slučaju ispred Evropskog suda za ljudska prava.
Gerike kaže da Barkalov slučaj šire osporava hrvatsku politiku pušbekova: hrvatski službenici rutinski postupaju s ljudima izvan okvira zakona, ne prave zvanične evidencije o prisutnosti izbjeglica i migranata na svojoj teritoriji, drže ih u pritvoru bez komunikacije i ometaju im pristup azilu ili bilo kakvom pravnom savjetu ili podršci.
Sada je na sudu da utvrdi da li je Hrvatska povrijedila Samijeva prava time što ga je nezakonito protjerala u Bosnu kada je bio maloljetan. Osim ovog nalaza, Hrvatska bi bila dužna da garantuje da se takva kršenja više neće ponoviti. Oni bi trebali izraditi akcioni plan i dostaviti izvještaje o njegovoj implementaciji.
Uprkos svjedočenjima humanitarnih radnika, medija i novinara, Hrvatska je uporno poricala da je vraćala tražioce azila u BiH ili da je koristila nasilje protiv njih.
Podsjeća se da je ESLJP 2019. godine presudio da je hrvatska policija odgovorna za smrt šestogodišnje avganistanske djevojčice. Vlasti su primorale njenu porodicu da se vrati u Srbiju tako što je prešla željezničke šine ne dozvoljavajući im da zatraže azil. Djevojčica Medina Husini je tada poginula jer je udario voz.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu