Termin za porođaj mi je bio 12. mart. Par nedjelja uoči toga u Italiji je situacija već bila kritična, a pred moj porođaj još gora. Porodila sam se i bila sam u dosta lošem stanju, pa mi je bila potrebna transfuzija krvi. Kada sam se malo povratila, onda sam čula šta pričaju sestre i babice po hodnicima – navodi za RTS Ljiljana, prenosi Blic.
Počele su da se pojavljuju, kako su ih zvale, kovid-trudnice, koje su premještali na kraj hodnika, jer nisu imali mjesta gdje više da ih stavljaju.
To veče je Ljiljana vidjela ljekara pod punom zaštitnom opremom, koji je išao u sobu pored njene, gdje je bila trudnica na aparatima, izolovana.
Iako je Ljiljana bila predviđena za carski rez, ljekari su pokušali da učine sve da bi se porodila prirodnim putem, a jedan od razloga bio je taj što nisu više imali slobodnih operacionih sala – sve su bile pretvorene u kovid odjeljenja.
Tek kad je izašla iz bolnice, shvatila je kako izgleda svijet u kome je donijela bebu.
– Tada sam primjetila šta se tačno dešava, jer ja do tada nisam pratila vijesti. Kada sam izašla iz bolnice, ušla sam u neku distopiju postapokaliptičnu, u kojoj je ta ogromna bolnica bila prazna. U njoj su bili samo vojnici. Tu sam skoro nervni slom doživela jer sam iznosila bebu iz bolnice, a niko nije mogao ni da dođe da nas dočeka. Samo smo ga pokrili i istrčali – prisjeća se Ljiljana.
Zatvorena sa suprugom Milošem i tek rođenim sinom, počela je da piše ne bi li sve te emocije izbacila iz sebe. To što je napisala poslala je novinarki Tanji Đorđević, koja joj je predložila da zajedno naprave dokumentarni film.
– Film je baziran na tome šta se dešavalo u Bergamu, šta smo mi sve ovdje preživjeli i kako su meni bliski ljudi sve to doživeli i kako smo videli budućnost, jer ja sam tek rodila bebu i samo sam u budućnost gledala – kaže Ljiljana.
Knjiga rođenih nije ni otvarana
Prema njenim riječima, najbitniji je taj kontrast u filmu, jer je u to vrijeme u Bergamu oko 20. marta umiralo i po 500 ljudi dnevno.
– Kada je moj muž otišao da prijavi sina, oni su se jako obradovali jer, kako su rekli, uopšte nisu otvarali knjigu rođenih tih dana. Pored njega je stajao čovjek koji je neprestano diktirao imena u knjigu umrlih – dodaje Ljiljana.
Pouka filma je, kako kaže, da tako nešto može svima da se desi i da ne treba da mislimo da nešto što se dešava daleko u Kini neće doći i kod nas.
U filmu koji će se najvjerovatnije zvati Petak 13, Bergamo, datum i mjesto rođenja malog Filipa, pored njega glavni akter je Bergamo, grad koji je najviše nastradao u prvom talasu Covid-19 u Italiji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu