Upravo je višedecenijski odnos vlasti prema Vrbasu personifikacija odnosa prema stanovnicima ovog grada, ali niko se ne buni, pa nema razloga ni da se situacija promijeni.
Svake godine svjedoci smo i da se nadležni uredno brinu o zdravlju stanovništa, pa na gradske plaže postave natpise kako voda nije za kupanje.
Da kojim slučajem postave table kako je rijeka u kojoj se narod kupa puna fekalija, reakcija bi sigurno bila drugačija.
Najveći problem je što Banjalučani uopšte ne znaju koliko je Vrbas uništen. Istovremeno, to je najveća radost za vlast.
Procjenjuje se da u rijeku Vrbas ulazi više od 20 ispusta kanalizacije.
Ti ispusti su tik uz nekada najljepše gradske plaže i šetališta.
Više od 30 godina situacija se ne mijenja i osim sporadičnih obećanja nikada se nijedna vlast u ovom gradu nije pretjerano ni potrudila da ga riješi.
Svi su okrenuli leđa Vrbasu, pa nas ne treba ni čuditi kada i ova rijeka okrene leđa nama, ali tada je kasno.
Kada se nešto ne želi uraditi, izgovor je lako naći.
U konkretnom slučaju, izgovor vlasti je bio da se trebaju uložiti milioni u kolektore i eksproprijaciju, te da bi rješavanje problema trajalo godinama.
Drugim riječima, na ovom poslu se ne bi mogao uzeti standardni harač, kao u ostalim, pa se ne isplati.
Čovjek bi pomislio da iz svojih džepova daju taj novac koliko se trude da nađu izgovore.
Ono što je najbitnije jeste da rješenja za Vrbas ima.
Ako već nemamo vlastitih ideja, dovoljno je samo kopirati kako su to uradili gradovi u regionu i Vrbas bi ponovo bio čist.
Licemjerno je govoriti o razvoju turizma, posebno na Vrbasu, rijeci kojom istovremeno plutaju fekalije.
Ono što je najtragičnije jeste to što javnost ćuti. Čast izuzecima.
Ne smeta narodu ništa, osim promaje naravno, ali smeta rijeci, a već je jednom pokazala kakva je kada se naljuti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu