Ovim riječima je otac hrabrog Vuka Grujičića, rođenog sa 470 grama, opisao svoja osjećanja uoči dječakovog desetog rođendana, i naglasio da su upravo porodična zajednička ljubav, pažnja i razumijevanje doveli do toga da je mali Vuk pregazio sve stručne prognoze i pokazao da su čuda moguća.
– Sutra je 10 godina naše zajedničke borbe, ljubavi, pažnje i razumijevanja, koja je dovela do toga da je on pregazio sve prognoze i pokazao da su čuda moguća. Sad je već veliki dječak koji zna šta hoće, ali je još uvijek naše malo dijete kome treba 24časovna ljubav i pažnja. I znam da će mi sutra njegov rođendan vratiti neke bolne uspomene – napisao je dan prije Vukovog rođendana na svom tviter profilu Stole, tata ovog hrabrog dječaka.
– I znam da će mi se sutra njegov rođendan vratiti neke bolne uspomene. Da će mi dok budemo sjekli tortu, umjesto slika kako trči, vozi bicikli, igra fudbal sa drugarima, biti one na aparatima koji mu održavaju život, bolnice, Hitna pomoć, operacioni blokovi, boce sa kiseonikom pored kreveca, tužne oči jer ga po hiljaditi put bodu za analize… – ovim potresnim riječima opisao je tata Stole Vukov rođendan.
Ali uprkos svemu tome kroz šta prolaze već deset godina, Stole kaže da će na dan rođendana biti ponosni tata, znajući koje je sve prepreke mali Vuk uspio da savlada.
– Ali i tada dok mi se teška suza bude kotrljala niz nasmijano lice, ja ću biti ponosni Vukov tata jer znam koje je on sve nametnute prepreke preskočio! Nas četvoro ćemo sutra biti sami jer je to naš dan, dan naše borbe i uspjeha – napisao je Vukov ponosni tata prije dva dana.
Ovim povodom, Stole ima i poruke za sve roditelje, da upravo ovoga dana za nijansu jače zagrle i poljube svoje najmlađe, i da druge probleme ostave po strani.
– A vas pozivam da zagrlite svoju djecu za nijansu jače, poljubite ih još jednom iako ste ih poljubili, i nemojte ih grditi ako su napravili neki dječiji nestašluk. Budite srećni, jer vi to i jeste. Pustite sitne probleme, i ne dozvolite da bilo šta staje na put između vas i vaše djece! Nema predaje! – poručio je ponosni tata Stojan Grujičić.
Hrabri Vuk proslavio je juče svoj deseti rođendan kao i do sada u krugu porodice, uz pjesmicu, duvanje svjećica, gledajući crtaće i igrajući se sa mamom, tatom i malim bratom.
Porodica Grujičić već tradicionalno, ovaj dan posvećuje svom malom heroju, pa je i ove godine obilježen u intimnom krugu.
– Taj dan je naš dan. Poseban. Dan kada smo nas četvoro sami i tako volimo da ga provedemo, jer je ovo ujedno i dan kada slavimo još jednu godinu uspješne zajedničke borbe. Toga dana radimo sve što Vuk želi – jer to je njegov dan – kaže za Blic Stojan Grujičić.
Tata priča da je ovaj deseti protekao uz rođendansku pjesmicu i duvanja svjećica, ali da Vuk na žalost i ovoga puta tortu nije probao.
– Pjevali smo pjesmicu, duvali smo svjećice, pa smo se mazili i gledali crtaće. Vuk je bio veoma srećan, sve je to njemu zanimljivo, ali on na žalost tortu ni ove godine nije probao jer je Vuk alergičan na mnogo sastojaka – priča otac.
Dodaje da je bilo pokušaja i sa bezglutekskim poslasticama, ali da dječak jako teško prihvata sve što mu je od hrane nepoznato, piše Blic.
Iako Vuk zbog svog zdravstvenog stanja nije pokazao euforiju za divan dan kao što bi možda druga djeca, tata Stole nam priča ko je osim njega i mame još od ranog jutra iz kreveta istrčao da mu čestita.
– Nidža je još od ranog jutra istrčao iz kreveta da brata ljubi i da mu čestita rođendan. Učili smo i pjesmicu da pjevamo, pa mu je to sve novo još bilo još uzbudljivije – priča otac, i pominje da Vukov mlađi brat Nikola sada ima godinu i devet meseci i da jako voli da provodi vrijeme sa bratom.
Koliko je jaka bratska ljubav ova dva dječaka, objašnjava nam tata Stole, koji kaže da Vukov mali brat kako se probudi pokazuje na bratovu sobu i da želi da ga ljubi.
– Nidža jako voli Vuka. Kada se probudi pokazuje na njegovu sobu i poljubac, i to znači da želi da ide da ga poljubi za dobro jutro kao što mi obično radimo. I Vuk njega mnogo voli, i srećan je kada ga njegov mlađi brat zagrli i mazi, i kad želi sa njim da se igra. S obzirom da Nidža sada hoda, kada trčkara okolo, začas priđe bratu, priđe mu sa leđa, grli ga, ljubi ga, i baci mu se u zagrljaj, onda se obojica smiju, i mislim da jako nedostaju jedan drugom kada nisu zajedno – priča otac.
Vuk Grujičić je dječak koji ima cerebralnu paralizu pa prema riječima njegovog oca dječakov napredak zavisi od vježbanja, koje moraju da se rade do kraja života. Iako je ovoj porodici rečeno da će dječak biti kao biljka, upornost roditelja je pokazala drugačije. Iako Vuk i dalje ne može da hoda kao njegovi vršnjaci, on ipak zahvaljujući vježbicama sada može da napravi male korake uz pomoć pomagala.
– Vuk ima cijeli život da se bori sa tim i da vježba. Neke vježbe iz programa može samo sa nama, a neke mora sa fizioterapeutom. Koliko je to sve pomoglo govori činjenica da Vuk sada ne može da stoji sam, ali uz pomoć sprave on može da napravi male korake. Nisu to veliki koraci, ali svakako jeste napredak, a to ne bi bilo moguće da smo prihvatili konstataciju koja nam je data na početku da ovo neće biti moguće – priča tata Stole.
On još dodaje da Vuk desnu ruku nije uopšte koristio, ali sada može da je podigne i da nešto okrene. Otac još dodaje da Vuk teško priča ali da u porodici postoji razumijevanje u komunikaciji.
– On nas razumije, a i mi njega, a zna i neke kratke riječi i sam da kaže – kaže otac.
Dodaje da porodica na žalost sada ne može da priušti logopeda, ali je Vuk dok je imao te časove pokazao veliko interesovanje da uči, kao i napredak.
Roditelji hrabrog Vuka, Stojan i Aleksandra Grujičić rešili su da pomognu drugim ljudima čija djeca imaju slična oboljenja kao njihov sin, te su osnovali Udruženje Samostalnost.
Kako za Blic objašnjava Stojan, Udruženje ima za cilj da pomogne svim roditeljima koji nemaju sredstava za dječije terapije, i ustupi Vukove sprave na korištenje potpuno besplatno. Međutim, zbog nedostatka sredstava, ovo udruženje još uvijek nije počelo sa radom.
– Cilj je da u određeni prostor stavimo sve Vukove sprave, i da djeca kojima je potrebno a roditelji namaju sredstava da im kupe, mogu da dođu i da ih koriste potpuno besplatno. Ono što nam sada nedostaje je fizioterapeut, koji bi tu sa njima radio. Problem je što sada nemamo finansijskih sredstava da ga platimo – kaže otac Stole i napominje da je za one koji žele da podrže ovu ideju mogu da uplate donaciju na žiro račun.
Udruženje “Samostalnost”, Centar za podsticaj razvoja samopomoci i unapređenje pokreta motorike i govora, Krizaniceva 26. Računi Raiffaisen bank, dinarski: 265-1760310001070-38
Vuk Grujičić je prijevremeno rođen 25. maja 2012. godine, sa manje od pola kilograma tjelesne težine, spojenim prstićima, zatvorenim očima, problemima sa plućima, krvarenjem na mozgu… Prvih godinu dana je živio u bolnici, a i po izlasku je zbog problema sa plućima dugo bio na kiseoniku. Nije mogao sam ni da jede, ni da pije vodu. Liječio se po inostranstvu, ali se ni on, ni njegovi mama i tata, nisu predavali. Ni jednog trenutka!
S obzirom da je po rođenju bio toliko mali da je mogao da stane u šaku svoga tate, prognoze ljekara nisu bile optimistične, a mogućnosti da preživi su bile vrlo male. Međutim, svojom upornošću i strastvenom željom za životom, Vuk je porušio sva stručna mišljenja i pokazao da su čuda ipak moguća kada se nešto jako želi.
– Ljekari su nam na početku, kada se Vuk tek rodio, rekli da se ne nadamo previše. Hvala Bogu, nismo ih poslušali. Vodili smo se srcem, a ne razumom. Vjerovali smo da je život za Vuka predodređen, da će se on izboriti sa bolešću, i na kraju smo bili u pravu i uspjeli. Devetogodišnji Vuk je najbolji dokaz da je sve moguće – ispričao je tata Stojan.
Porodica Grujičić postala je bogatija za jednog člana prije dvije godine, kada se rodio Vukov brat Nikola koji je unio još više radosti i sreće u njihove živote. Vuk je i te kako srećan i ponosan što ima mlađeg brata.
Vukovo stanje od samog rođenja do danas zahteva 24 časovnu njegu, ali iako je naporno, roditelji ovog dječaka kažu da to nikada nije pitanje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu