Posebno su Nele i kompanija bili inspirisani nedostatkom goriva, zbog koje je cijela ondašnja država, sa više od 20 miliona stanovnika, izvjesno vrijeme vozila po sistemu par-nepar.
Tako su u jednom skeču obradili šta se dešava na pumpama kada stigne “kontigent” od čak 11 litara benzina.
Da bi se, nakon “višegodišnjeg čekanja”, moglo kupiti gorivo, uveden je “zakon” po kojem se dobije onoliko benzina koliko mušterija da krvi!
Naravno, to je, s obzirom na veličinu “kontigenta”, genijalno rješenje zakonodavca kako bi do goriva došlo što više ljudi. Pri tome, nema veze što sa par decilitara mogu samo da naprave krug i ponovo stanu u red.
Možemo se i danas smijati skeču, ali cijene koje skaču nadrealno, sedmično i dva puta, natjeraće nas da smijeh vremenom pređe u plač.
Naftaši se hvale da je “sreća u nesreći” što nije prekinut lanac snabdijevanja. Građani tako mogu i dalje da kupuju koliko god hoće, odnosno koliko imaju u novčaniku.
A kada u novčaniku presuši? Teško da će ostati išta krvi za razmjenu dobara, jer nam je godinama piju na slamčicu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu