Kamo sreće da je ovo bilo njihovo drugo slikanje, ovaj put na otvaranju mosta. Kasno, brate.
Ali, znajući njihove sujete, kao i politički pragmatizam, ipak su uranili. Da razgovaraju. Da konačno shvate da Banjaluka i Srpska drugačije ne mogu. Da su izbori prošli, a ostali problemi.
Ako premotamo unazad, svašta se može čuti i vidjeti. S obje strane. Ali, politika nije istorija, naročito ne na ovim prostorima, pa da se odluke donose na osnovu toga šta su jedan drugom rekli. Obojica su naša politička realnost. Na žalost ili na sreću, kako se uzme.
Problem je nastao zbog nečeg drugog. Opozicioni i vladajući politički koncept predugo sve grade na politici isključivosti, podjela, pa čak i ličnoj mržnji. Mi ili oni. Tako politički, ideološki zatrovani glasači naravno da ne znaju šta znači kompromis, ili nešto što liči na kompromis. Ljudi koji su odrasli na porukama „drž’te lopova“ i „drž’te izdajnika“ ne mogu da prihvate da se njihovi idoli na kraju rukuju, pa još da zajedno nešto rade, makar to sto puta bilo u interesu naroda.
Jašta, obojica su tako sijali, pa neka sada žanju kritike. Uz sve ostalo što planiraju zajedno da žanju.
Činjenica je da Banjaluka, kao neformalno glavni grad, ne može da preživi kao opoziciono političko ostrvo u moru Dodikove vladavine. Bez poginjanja kičme, Stanivuković za dvije godine neće imati velikog infrastrukturnog projekta sa kojim će izaći pred glasače. Bez ublažavanja retorike prema Stanivukoviću, Dodik će za dvije godine doživjeti još veći pad u Banjaluci.
Ključno, posebno za gradonačelnika, jeste da na vrijeme povuče granicu. S jedne njene strane su politički kompromisi sa republičkom vlašću, da bi Grad dobio bar nešto, a s druge truli tajkunski, lični, pa čak i mafijaški dogovori sa onima koji stvarno vladaju Banjalukom.
Nekada su ih nazivali lisicama koje kruže oko kokošinjca, ali izgleda da su lisice odavno ušle i živinarnik i tamane posljednje nosilje. Ali, ne brinite, stiže Karađorđe!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu