Ovaj mladi bračni par ima troje djece, a Matići dvoje. Kukavice žive u Gašnici a Matići su prije 11 godina otišli u Sloveniju. U rodni kraj povremeno dolaze.
Poslednjih dana ove godine, Bojan Kukavica sa suprugom Jelenom sreo se sa Slobodanom i njegovom suprugom Draganom. Njih dvojica nekada su zajedno izlazili na igranke, družili se, zabavljali u Domu kulture u Gašnici. Nekada je ovaj objekat bio uređen, pun omladine, tu su čekali nova ljeta, učestvovali u kulturno-zabavanim programima, drugovali.
Sada je dom oronuo, izblijedjele fasade, šuplje stolarije, godinama čeka na obnovu. U domu su sada, kao i svake godine, poslednjih dana decembra, ponovo oživjele nostalgične priče, krenula bujica emocija, začula se graja.
Ima ovdje života, tvrde Gašničani. Bojan i Slobodan, glavni likovi naše priče, nekada komšije u ovom selu, susreli su se, sasvim neočekivano, jer se rijetko viđaju. Njihovi životni putevi su drugačiji. Kukavice su ostale u selu a Matići otišli u svijet.
Kukavice
Bojanova i Jelenina djeca, Lazar (5), Monika (10) i Evgenija (1) su na pragu života. Jelena je frizerka, radi u obližnjoj Čatrnji a Bojan je magacioner i viljuškarista u Aleksandrovcu kod Laktaša.
– Nismo bili u dilemi, nismo se plašili borbe za brojnije potomstvo, za djecu. Njih troje su naše bogatstvo. Mnogo radimo ali se ne žalimo. Za djecu, nikakav trud nije veliki, ništa nam nije teško niti neosvojivo – kazao je Bojan za Srpskainfo.
U podizanju djece pomažu i roditelji, djed i baka, rodbinu.
– Trošimo koliko imamo i koliko nemamo. Za djecu se mora imati, obezbijediti dodatnim poslovima. Za nas dvoje nema ni sveca i ni petka, ni slobodnog dana niti radnog vremena. Želimo izvesti djecu na pravi put ali i obezbijediti trajni smještaj, kuću, za našu brojnu porodicu. To su naši životni planovi – povjerili su nam se Bojan i Jelena.
Oni su optimisti, vjeruju u sebe.
– Volim ovo selo ali moja borba postaje preteška. Potrebni su nam bolji uslovi. Za sada bismo radije negdje bliže gradu, bliže školi, gdje je putovanje kraće. Gašenje škola u Gašnici i u Orahovi, gdje sam se ja školovao, problem je za moju djecu – požalio nam se Bojan Kukavica.
Njegova supruga Jelena nam je ispričala da je oduvijek maštala, željela brojnu porodicu, više djece. To je ostvarila.
-Sada su pred nama mnogi izazovi, zadaci, obaveza. Ipak, najvažnije je da su djeca zdrava, da su dobro a mi ćemo im pomoći da pronađu svoju srećnu zvijezdu. Ona, svakako postoji i u ovom selu, vidljiva je – smatra Jelena. Njena ljubav za djecu i za Gašnicu je velika i tu bi, najradije, željela da i dalje živi.
Matići
Slobodan i Dragana Matić su porodičnu perspektivu pronašli u Sežani, u Sloveniji. U Gašnicu, Slobodanovo rodno selo i u susjednu Međeđu, odakle potiče Dragana, dolaze jednom mjesečno, zbog roditelja. Ali, ne samo zbog toga.
– Naši roditelji su bolešljivi ali postoje i drugi razlozi, povodi… Našu djecu učimo da znaju odakle su, gdje su njihovi porodični korijeni, trudimo se da ne prekinu vezu sa našim lijepim selima. Mi smo otišli, teškog srca, jer ovdje nismo imali posla ili su zarade bile skromne – ispričao nam je Slobodan, brojeći jedanaestu godinu u Sloveniji.
Matići priznaju da ni u Sloveniji nisu srećni, da u hladnoj Sežani nisu obezbijedili ekonomsku sigurnost pa razmišljaju da idu dalje, u Evropu, u svijet, mada nisu sasvim sigurni da je i tamo dobro. Svijet se mijenja.
– Ovdje, u Gašnici, u okolini Gradiške, među našim komšijama, u zavičaju, nama je najljepše. Nigdje ne bismo odavde, da smo imali bilo kakvu, perspektivu, mogućnost da zaradimo dovoljno za porodicu. U Sloveniji se izdržavao od dvije plate a ovdje su nam potrebne bar četiri. Nas dvoje, naravno, ne možemo za mjesec zaraditi četiri plate – smatraju Slobodan i Dragana.
Kada prođu praznici, novogodišnji i božićni, oni će ponovo u Sloveniju, pod nabojem nostalgije. Kukavice nemaju takav problem, bar emocionalni. Oni će u svom selu ispratiti 2022. godinu i ući u novo ljeto. Za razliku od Matića,
Kukavice neće imati odmora, jer za odmor ne znaju a praznovati ne umiju. Oni, kao i mnogi u Srpskoj, u BiH, da bi normalno živjeli, da bi obezbijedili dovoljno za porodicu, moraju raditi, najmanje dva posla, u jednom danu. Zvuči nestvarno, kažu, ali je istinito. To ih ne sprečava da vole i grade svoje selo, kao i Matići, koju se Gašnici često vraćaju.
Priča, životna ispovijest ove dvije porodice, zapravo su novi prilozi za okvir o malom selu ispod Prosare.
Dalibor Danilović
Dalibor Danilović, predsjednik Savjeta mjesne zajednice Gašnica, borac za svoje selo, od gradske naknade u iznosu po 100 KM mjesečno, kupio je novogodišnje pakete za svu djecu iz ovog sela.
Samostalno je popravio i put kojeg je oštetila poplava. Potrudio se da na svečanost u Domu kulture dođu djeca i njihovi roditelji, da se sretnu mladi bračni parovi i pošalju lijepe fotografije, u predvečerje velikog praznika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu