Ovako stručnjaci gledaju na isključenja članova iz partija u BiH, objašnjavajući da postoji samo jedan razlog za izbacivanje iz političe opcije, a to je nečiji lični interes.
Mada izbacivanje članova iz stranaka nije nešto što se u domaćoj politici dešava svakodnevno, posljednjih nekoliko mjeseci pokazuje da nije nemoguće da iz stranke bude izbačen čak i neko ko ju je osnovao.
Tako je vođstvo SDP BiH izbacilo u subotu iz stranke nekadašnjeg predsjednika Zlatka Lagumdžiju te još nekoliko funkcionera nakon što su učestvovati na skupu Socijaldemokratskog pokreta, za koji se tvrdi da će postati politička stranka.
Prije nekoliko mjeseci, zbog suprotinih stavova i saradnje sa SNSD, predsednik SDS Vukota Govedarica izbacio je bitne funkcionere Borise Jerenića i Obrena Petrovića.
Drago Kalabić je krajem prošle godine, nakon što je lidera partije Milorada Dodika upitao „kako te nije sramota“ izbačen iz SNSD. Obrazloženje je bilo: kršenje Statuta, odstupanja od politike i programa stranke, te rušenja ugleda SNSD.
Ni DNS nije imun, jer je prije nekoliko mjeseci Marko Pavić iz stranke isključio predsjednika NSRS Nedeljka Čubrilovića.
Prije nekoliko godina Mladen Bosić je iz stranke izbacio Dragana Čavića, a jedan od izbačenih iz svoje partije bio je i Zadravko Krsmanović.
Tojagić: Nema veze s ideologijom
Politikolog Nebojša Tojagić objašnjava da je svim primerima zajedničko to što nemaju veze s ideologijom partije.
– Ovdje nema ideologije još od 1991. godine. Mislim da je mjera isključivanja iz stranke više vezana za uvođenje reda i discipline unutar političke opcije, iz razloga što predsjednici stranka ne vole soliranja. Tako da je jedini način da, izuzev prijetnji, nešto konkretnije urade jeste da iz stranke isključite ljude koji misle svojom glavom – objašnjava Tojagić.
Dodaje da ima slučajeva kada se ljudi osamostale i ne žele da poštuju odluke rukovodstva stranke, te provode svoju politiku kao lokalni šerifi na terenu.
– Međutim, mislim da je to rijedak slučaj u našem miljeu, jer se sve vodi na samovolju lidera stranke i grupe ljudi koji su mu odani. Problem je što nakon toga nema ozbiljnijih posljedica. Mislim da SDP ide u sunovrat, jer je to prije deset godina bila respektabilna stranka, a sada socijaldemokratije nema nigdje osim u nazivu – rekao je on.
Vuković: Nema težinu kao u komunizmu
Sve ovo pokazuje da problem istjerivanja iz stranke nema neku dimenziju kao što je imao u prošlom sistemu, smatra sociolog i univerzitetski profesor Drago Vuković.
– Sjećam se komunističkog sistema gdje bi izbacivanje iz partije bilo doživljavano kao vrlo ozbiljan problem za ljude koji su isključeni, jer su ostajali bez posla, bio bi im narušen ugled zato što je ideologija u tom vremenu bila moćna. Isključivanje danas nije dramatična politička pojava sa teškom političkim posljedicama – objasnio je on.
Naglašava da se ovdje radi o interesnom učlanjivanju i iščlanjivanju, te da tako posmatra i posljednji događaj iz Sarajeva.
– Interesanto da je SDP izbacio Zlatko Lagumdžija, koji je bio njen predsjednik. Njegova izjava „ne mogu iz mene istjerati moju pripadnost partiji“ me podsjeća na stara vremena. Po tom primjeru vidimo da istjerivanje ljudi iz partije danas nema ideološku težinu, već je isključivo interesnog tipa. Kada ljudi u stranci više ne znaju šta će sa nekim ko im pravi problem i stvara sukobe oko toga ko će zauzeti koju funkciju, onda ti ljudi budu izbačeni iz stranke – objasnio je Vuković, dodajući da SDS ipak drži primat u istjeravanju ljudi.
Najviše gube oni koji izbacuju
– Najbolji primjer posljedice isključivanja iz partije je Demokratska stranka u Srbiji. To je bila ogomna politička opcija, koja je baštinila zaista plemenitu ideju i jednu pozitivnu priču. Sada imamo slučaj da je od te priče, zahvaljujući isključivanju iz svojih redova, došlo do toga da imate još 15 ili 20 partija. Isto kao što je slučaj sa SDS u Republici Srpskoj. Izvorni SDS, originalni SDS, SDS 91. Ujedinjena Srpska, čak i SNS Biljane Plavšić je nastao iz te partije – objasnio je Tojagić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu