Porodica, prijatelji, kolege i poznanici, poštovaoci lika i djela velikog novinara, prisustvovali su komemoraciji koja je počela kratkim filmom o Sabljićevoj bogatoj karijeri, u koju su bile utkane sve sreće i tuge običnog čovjeka. Među prisutnima je bio i srpski član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik.
– Nikada nisam u profesionalnoj novinarskoj karijeri koristio „rekao mi je ovo, rekao mi je ono, rekao mi je onaj“, nego sam svugdje išao ovim nogama, svugdje sam pisao olovkom, slušao ljude, pamtio i nikad nisam dozvolio da se ono, što je makar malo važno za moj narod, zaboravi, da se negdje bace u zapećak – govorio je svojevremeno Sabljić.
Prisutnima se obratio novinar RTRS, Branimir Đuričić, koji je izrazio veliku žal zbog odlaska svog kolege i prijatelja.
– Dragi druže, legendo koja živiš, spomeniče koji hodaš, hiljadu puta je našim smijehom počinjao dan u redakciji. Znam kad radiš posao koji voliš – ne radiš ništa, jer uživaš. Ti si, Slaviša, uživao u svim novinarskim danima, u putopisima, prilozima, člancima. Gledao si na svijet dubokim očima, tvoja zapažanja su bila potraga za originalnim i suštinskim, da u jednoj riječi, arhaizmu ili pitanju, odgovoriš svima i odgonetneš sve. Učio si od najboljih – od Kočića, od Ćopića… zato su te gledaoci i voljeli i išli za tobom gdje god si kročio i gdje god si ruku s mikorofonom pružio. Osjećali su da govore kroz tebe – pričao je Đuričić.
Dragi naš Slaviša – nastavio je Đuričić – danas tuguju i plaču tvoji najbliži, kolege koje si zadužio toplinom, neprocjenjivom dobrotom i savjetom i životopisno prepričano anegdotom, to se ne zaboravlja, hvala ti.
Na kraju svog obraćanja, Đuričić se prisjetio Slavišinog pitanja “Može li iko bolje?”, na koje je, uz duboki uzdah, odgovorio: Ne može, Slaviša, od tebe ne može niko bolje.
Komemoracija je završena pismom koje je montažer Davor Antešević napisao svom dugogodišnjem prijatelju, bratu, kumu, kolegi… Pismo je pročitao spiker RTRS, Draško Ratković, koji je istakao da je iza Slaviše i Davora više od 400 zajedničkih emisija i priča, od kojih je veliki dio pretočen u Sabljićevu knjigu “Bisernica”.
– Bili smo kao braća. Uvijek si bio vedrog duha i pun stvaralačke energije. Ništa ti nije bilo teško. Postavio si nam svima visoke standarde, koje će biti teško dostići. Iz svega toga se izdvojila naša čuvena šala „Slaviša, ko će tebi montirati kad ja odem u penziju?“. Žao mi je što ta šala nije potrajala bar još nekoliko godina. Zato, moj druže, gore sakupljaj priče koje ćeš prepričavati kad se jednog dana ponovo sretnemo. Neka ti je vječna slava i hvala – napisao je, između ostalog, Antešević u posljednjem pismu svom prijatelju.
Slaviša Sabljić rođen je 12. septembra 1946. godine u Drvaru. Preminuo je u ponedjeljak, 1. novembra, u 75. godini. Sabljić je 26. marta ove godine obilježio 45 godina rada tokom kojih je objavio 22.000 priča – vijesti, informacija, reportaža, komentara. Snimio je više od 2.500 priča za RTRS. Bio je autor serijala “Kapi zavičaja”.
Prvi Sabljićev novinarski tekst objavljen je 26. marta 1976. godine u Dnevniku Radio stanice “Bratstvo-jedinstvo” u Drvaru, a njegov novinarski put tekao je preko Rojtersa, “Politike”, ekskluzivnih priča Radija Velike Kladuše…
Bio je ratni reporter, odnosno šef Pres-centra Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske, direktor RTRS, urednik Informativnog programa “Bel televizije”, nakon čega se vratio na RTRS.
Priče iz serijala “Kapi zavičaja” Sabljić je sabrao u knjigu objavljenu prošle godine.
Dobitnik je brojnih priznanja, između ostalog, i priznanja “Zlatno pero” za izuzetna novinarska dostignuća i doprinos ukupnom razvoju i unapređenju novinarstva, koje mu je dodijelilo Udruženje novinara Vojvodine.
Sabljić je 2016. godine odlikovan Ordenom Njegoša trećeg reda, a odlikovao ga je tadašnji predsjednik RS Milorad Dodik.
Slaviša Sabljić biće sahranjen u 13 časova na banjalučkom Novom groblju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu