Stanivuković, čiji je glavni izborni konkurent u Banjaluci bio kandidat SNSD Nikola Šobot, dobio je čak 14.000 glasova više. Ljubiša Petrović u Bijeljini, takođe, bez puno muke je pobijedio kandidata SNSD Mikajla Lazića, od koga je dobio više od 7.000 glasova.
Međutim, kada je riječ o osvajanju odborničkih mjesta u gradskim skupštinama, političke partije Stanivukovića i Petrovića, PDP i SDS, doživjele su isto tako glatke poraze od SNSD, tako da nijedan od dvojice gradonačelnika, skoro sasvim sigurno, ni u novom mandatu neće moći da računaju na podršku većine u lokalnom parlamentu.
SNSD je tako, u novom sazivu banjalučkog parlamenta osvojio 11 odborničkih mandata, dok je PDP osvojio „samo“ 7. U Bijeljini je SNSD, takođe, osvojio najviše fotelja u gradskoj skupštini – 7, dok je SDS osvojio 6. Ako se uzme u obzir i broj glasova koje su u Bijeljini osvojile i druge političke partije, koje se nalaze u koaliciji s SNSD, ne postoji gotovo ni teoretska šansa da novi gradonačelnik najvećeg semberskog grada ima podršku većine u lokalnom parlamentu.
Zbog čega je to tako i da li su Draško Stanivuković i Ljubiša Petrović svojom ličnom harizmom, popularnošću ili nečim drugim uspjeli da „prerastu“ stranke koje su ih iznjedrile u političku orbitu, pitali smo za mišljenje političkog analitičara i sociologa Dragu Vukovića.
On, između ostalog, smatra, da navedena kontradiktornost da su izabrani gradonačelnici mnogo popularniji među biračima od njihovih političkih stranaka, nije pretjerano iznenađenje.
– Primjeri iz Banjaluke i Bijeljine zanimljivi su zbog toga jer se radi o dva najvažnija centra u Republici Srpskoj kada je riječ o broju birača, kao i snazi vlasti i opozicije – ističe Vuković.
Dodaje da su navedeni rezultati odraz „personaliteta“, odnosno da su se Stanivuković i Petrović, prema njegovim riječima, nametnuli kao autoriteti.
– I jedan i drugi gradonačelnik već drugi put zaredom pobjeđuju, s tim što je Petrović ostvario još jednu pobjedu, a to je kad je glatko izbjegao opoziv na referendumu. Rekao bih da su njihove pobjede uslovne navike birača. Mi ovdje imamo jednu pojavu, koja traje već izvjesno vrijeme, a to je da se birači više opredjeljuju protiv nekoga, nego za nekog. Ta pojava u politici je loša, ali ona postoji. To se dešava kod Ljubiše Petrovića, a mislim, djelimično, i kod Draška Stanivukovića – kaže Vuković za Srpskainfo.
On podsjeća da je u protekloj izbornoj kampanji mnogo šta bilo usmjereno protiv Stanivukovića i Petrovića.
– Imali smo vrlo dramatičnu kampanju, pogotovo protiv Stanivukovića koji je bio žestoko napadan od SNSD, a još više od Jelene Trivić. Mislim da su ti napadi dobrim dijelom doprinjeli njegovoj pobjedi. S druge strane, Petrović je koristio benefite propalog opoziva da pobijedi, tako da je njegova pobjeda malo kome predstavljala iznenađenje – smatra Vuković.
Takođe, dodaje on, za loše rezultate Nikole Šobota i Mikajla Lazića treba sagledati realne probleme koji postoje u vladajućoj koaliciji u Srpskoj.
– Ovdje, u suštini, ne postoje koalicije. Kada smo sabirali rezultate stranaka u Banjaluci i Bijeljini koje su u vlasti na nivou Srpske, njihov zbir osvojenih glasova je takav da su, po logici, kandidati SNSD za gradonačelnika u oba grada trebali da pobijede. To je dokaz da ovdje ne postoje principijelne, već lažne koalicije – zaključuje Vuković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu