On je istakao da mu iskustvo govori da je scena mnogo opasnija, jer je “živa stvar teže izvodljiva, a bolje zrači”.
Scena treba da ima scenski zamah, jer koliko se gledaju i prate glumci i publika to je ono što nas pogađa – rekao je Kusturica.
Na pitanje studenta da li su njegovi filmovi promijenili nešto u svijetu, Kusturica je rekao da ne može da odgovori na to pitanje, ali dodaje da su svi njegovi filmovi izraz njegove teze koja je potvrda čovječnosti na toj granici između svijetova.
– Žrtvovanje za filmove je teklo paralelno sa nečim što je bio veliki lom, ne samo u državi koja je nestala, nego i u duši. Filmovi su mi spasili glavu, a mislio sam da ću u “Andergraundu” da umrem zato što je bilo teško. Zapalili su mi kuću, oteli sve što sam imao zato što sam to što jesam i što nisam izgovarao ono što je trebalo. A jedina odbrana od toga je film – rekao je Kusturica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu