Redatelj predstave je Novica Bogdanović, producent Strahinja Nikić, a glume Dragoslav Meša Medojević, Svetozar Babić, Miroslav Sinkić i Kristina Čulić.
Bogdanović, koji je osim režije bio zadužen i za adaptaciju teksta, kaže da je ovaj komad sam sebe nametnuo svojom estetikom.
-U pitanju je diplomska predstava Strahinje Nikića, studenta Akademije umjetnosti. Njegov senzibilitet i estetika natjerali su nas da se prisjetimo svih vrijednosti koje nam je Semjuel ostavio. Mada je tome i “Kumovalo” to što je i moj diplomski rad bio na Beketu. Doba u kojem živimo pronalazi autore ili je obrnuto. Teško je ne pomisliti u kakvim apsurdnim vremenima živimo i koliko nam je teško da pratimo normalnu dramaturgiju života. Kao da su se scena i život isprepleli i teško nam je da razlučimo granicu kaže Bogdanović i dodaje da je pozorišna tvrdnja da su Beketove drame redom o “izgubljenom vremenu, koje se stalno vraća i opsjeda nas” vječna tema ljudskog života.
-Pitanje sjećanja jeste pitanje koje nas određuje kao svjesna i razumna bića. To je, s jedne strane, pitanje opstanka, a s druge strane pitanje ponosa. Priča o Krapu je, u ovoj predstavi svedena na lična sjećanja jednog izmučenog, isluženog, umjetnika, koji se, sa razlogom pita: “Da li je meni sve ovo trebalo? Jesam li sve uradio kako treba? Hoće li me potomci zapamtiti? Jesam li ostavio bilo kakav trag iza sebe? Bez obzira na stereotip o Beketovom hermetičkom pozorištu, ova predstava odiše životom. Radili smo je “analogno” u ovo digitalno doba i sva rješenja u predstavi su neposredna, ljudska i emotivna, što nam daje za pravo da očekujemo takav prijem kod publike. Hrabro bih izjavio i da je ovo tipična beketovska priča ispričana životnim jezikom-kaže režiser.
Bogdanović kaže je dodatni izazov bila činjenica da beketove drame nisu često rađene u domaćim pozorištima?
-Beket je svrstan u avangardno i alternativno pozorište jer je u svoje doba bio ispred vremena. Interesovale su ga nove tehnologije, istraživao je i dekonstruisao klasičnu dramaturgiju, uspijevajući da ispriča svoje priče. Upoređujući njegov život, njegove strahove od vremena koje je i tad prebrzo teklo za jedan ljudski vijek, uviđamo da je uspijevao da pronađe neobične rakurse pričanja. Uspijevao je da uvijek donese neko novo viđenje. Da pretoči svoje vizije na scenu. Samo na prvi pogled te drame i antidrame su oslobođene svih normi dramaturgije, ali ako dublje zakopamo po tekstu vidimo da je tu prisutan i Stanislavski i Čehov i sva ona poetika koja nas drži u klasičnom pozorištu. Činjenica je da je ovo jedan od rijetkih Beketa na ovom području i to nas čini sretnim i posebnim-kaže Bogdanović.
Domaće podjela uloga
Prednost ove adaptacije jeste da je u potpunosti oslonjena na domaće pozorišne snage na čelu sa veteranom banjalučkog glumišta Dragoslavom Medojevićem.
-Podjela je veoma zanimljiva. Krapa starijeg igra Dragoslav Medojević, koji ove godine odlazi u zvaničnu glumačku penziju i lik Krapa je prilika da propita jedan glumački radni vijek. Nasuprot Meši tu je i talentovani Svetozar Babić, student treće godine Akademije umjetnosti, koji tek ulazi u svijet Pozorišta i odličan je kontrapunkt iskusnom kolegi. Tu su još i Miroslav Sinkić i Kristina Čulić koji upotpunjavaju ovu neobičnu priču-kaže Bogdanović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.