Iz našeg ugla

Krojači boračkih sudbina

Ako ti neko prije 15 godina obeća da će ti nešto uraditi i završiti, a to ne ispuni i nastavi dalje obećavati isto, onda krivica nije na tome koji je obećavao i očigledno lagao, nego je do tebe.

Boris Knežević
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Ako je vjerovati predstavnicima ratnih veterana Vojske Republike Srpske, a nema razloga da im se ne vjeruje, isplata sredstava za renoviranje stambenih jedinica bivšim borcima VRS obećana je još tamo neke 2009. godine. Malo li je. Inače, radi se o 8.000 KM koje je Vlada Republike Srpske predvidjela za svakog bivšeg borca koji je ispunjavao uslove iz tadašnjeg konkursa, a ukupna suma koja je za te namjene bila predviđena iz budžeta iznosi oko 50 miliona KM.

U proteklih 15 godina novca se, inače, nalazilo za sve i svašta. Od finansiranja brojnih propalih projekata, ulaganja u investicije i investitore koji su uzeli milione, a zatim nagulili iz Srpske, za ruinirane farme i električne automobile koje ćemo uvaliti Švabama, lobiranja u zemlji koja ti kao rezultat isporuči sankcije, aerodroma i „kabriolet“ teniskih terena u Banjaluci, pa do budžeta predsjednika Srpske kojem bi pozavidjeli šefovi svih država u regionu. Međutim, za borce i one koji su branili i odbranili Republiku Srpsku – para nema pa nema.

Pročitajte još

Tužna je činjenica da tri decenije nakon završetka rata mnogi borci Vojske Republike Srpske i dalje žive kao podstanari i da danas, čak i da im se isplati tih davno obećanih 8.000 KM za sanaciju stambenih prostora, od tih para ne mogu učiniti ni približno onoliko koliko su mogli prije deceniju i po.

S druge strane, populaciji koja je ćutke pristala da im mjesec učešća u ratu i nošenja glave u torbi vlast vrednuje tri marke, možda i ne treba više. Isto kao ni penzionerima koji kao čudo neviđeno proslavljaju to što su dobili ono što su pošteno zaradili kroz cijeli radni vijek. Svako je krojač svoje sudbine i dobije ono što je zaslužio.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu