Kako prevazići trenutne izazove i šta nas očekuje?
Odgovore na ova i druga pitanja potražili smo u Udruženju veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima BiH, kao poveznice u lancu snabdijevanja lijekovima između proizvođača i pacijenata.
Sa 20 članica, ovo Udruženje odgovorno je za više od 80% uvoza i distribucije lijekova u BiH.
– Nestašica lijekova je neizbježan scenario koji se trenutno dešava i koji će u narednom periodu sigurno biti izazov za pacijente, zdravstveni sistem i sve učesnike u lancu snabdijevanja – objašnjava predsjednik UVLMS Faruk Hadžić.
Sa evropske konferencije distributera, održane u novembru 2023 u Briselu, objavljeno je da trenutno u EU evidentirana nestašica više od 15.000 zaštićenih naziva lijekova, dok se mnogi antibiotici već nalaze na listi nestašica u više od 20 zemalja EU. Kakva je situacija u BiH?
– U 2023. godini Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH evidentirala je 171 nestašicu, prijavljenu od 24 nosioca odobrenja. Međutim, prema informacijama sa tržišta, broj nestašica je znatno veći. Ovaj trend ukazuje na potrebu za ažuriranje regulative i poboljšanje praćenja stanja na tržištu – ističe Hadžić.
Da li je moguće prevenirati nestašice lijekova?
– Evropska agencija za lijekove (EMA) objavila je popis ključnih lijekova kao početnu smjernicu u osiguravanju dostupnosti lijekova. Većina zemalja EU već je uspostavila ili pokrenula programe robnih rezervi kao konkretan odgovor na izazove snabdijevanja lijekovima. Važnost robnih rezervi posebno je naglašena u vrijeme pandemije kovid-19, gdje smo imali više sreće nego mudrosti u očuvanju stabilnosti zdravstvenog sistema, koji nužno zavisi od pravovremene dostupnosti lijekova. Imajući u vidu globalne izazove pitanje je dana kada će robne rezerve lijekova biti od životne važnosti za stanovnike BiH. Robne rezerve lijekova i medicinskih sredstava moraju biti prioritet na svim nivoima vlasti, kako bi se osigurala dostupnost lijekova – ističe Hadžić.
On naglašava da iako globalni lanac snabdijevanja nije podložan direktnom uticaju, postoji mogućnost poboljšanja prioriteta isporuke lijekova u BiH.
– Trenutnu percepciju tržišta lijekova u BiH karakteriše administrativna kompleksnost i nedovoljna atraktivnost s aspekta potrošnje i cijena – navodi on.
Veleprometnici ne utiču na cijenu lijekova
Iako različiti za sve učesnike u lancu snabdijevanja, izazovi u poslovanju se direktno reflektuju sa proizvođača na veleprometnike, zatim na apoteke ili bolnice i na kraju – na pacijenta.
– Nakon kovid-19 pandemije, najveći izazov za lanac snabdijevanja predstavlja inflacija i enorman rast svih troškova – svih ulaznih cijena, energenata, prevoza, kamata itd. Veliki iznos unutrašnjeg duga, globalni poremećaj u lancu snabdijevanja i kontinuirani pritisak na sniženje cijena i gotovo nepostojeće marže su izazovi koji se gomilaju i s kojima se veleprometnici svakodnevno suočavaju. Distribucija lijekova u ovakvom ambijentu dugoročno nije održiva, što duboko zabrinjava jer ugrožava kontinuitet snabdijevanja lijekovima – objašnjava Hadžić.
Distributeri u zdravstvenoj zaštiti predstavljaju ključne partnere u EU, s formalnim priznanjem dijela kritične infrastrukture, čime je naglašena izuzetna važnost ovog sektora u zdravstvu.
– Javnost treba znati da veleprometnici ne utiču na veleprodajnu cijenu lijekova. Mi uglavnom prodajemo po kupovnoj cijeni, koja je određena Pravilnikom o načinu kontrole cijena, oblikovanja cijena i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH, odnosno cijenama na listama lijekova koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja – objašnjava Hadžić.
On ukazuje na neophodne promjene Pravilnika usvojenog 2017. godine, koji ne prati novonastale okolnosti na svjetskom tržištu.
– Svrha Pravilnika je da ograniči samovolju proizvođača u oblikovanju cijena, koje su u slučaju BiH direktno vezane za klaster zemalja Hrvatska, Srbija i Slovenija. No, Pravilnikom je definisano da maksimalna cijena lijeka sadrži maržu veleprometnika, što ne bi trebao biti i nije slučaj u zemljama regiona. U praksi to znači da su veleprometnici nezaštićeni i prepušteni odluci proizvođača, koji im proizvoljno određuju procente marže i koji sada svoje gubitke namiruju konstantnim umanjivanjem marži. Izuzetno je važno da promjene Pravilnika naprave razliku između proizvođačke i veleprodajne cijene i tako smanje zavisnost veleprometnika od proizvođača – naglašava Hadžić.
Naš sagovornik napominje da finansijsku stabilnost dodatno narušava dug države i zdravstvenih institucija prema veleprometnicima, koji, po trenutnim procjenama, iznosi oko 400 miliona KM.
Nezavisno od navedenih potraživanja, veleprometnici i dalje imaju obavezu da na vrijeme plaćaju svoje dobavljače.
– Poslovanje veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima trenutno je najranjivija karika u lancu snabdijevanja. Veleprometnici osiguravaju neprekidno snabdijevanje, no nažalost, istovremeno djeluju i kao glavni finansijeri cijelog farmaceutskog tržišta – zaključuje Hadžić.
U cilju postizanja rješenja i preveniranja neželjenih scenarija, Hadžić ističe da Udruženje stoji na raspolaganju svim relevantnim institucijama, u potpunosti svjesno svoje odgovornosti u lancu snabdijevanja.
A.E.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu