Daš radniku minimalac, 450 maraka na račun, za taj iznos uplatiš poreze i doprinose. Lažiraš troškove. Izvučeš dobit i onda radnicima podijeliš po 200-300 maraka. Računaš da plaćaš radnike prosječnom republičkom platom, ali državu i zaposlene zakineš za prihode i visinu penzija.
To je dobro poznati obrazac poslovanja pojedinih poslodavaca, otprilike svi sve znaju o ovom modelu ponašanja, ali svi se prave nemušti. Kažu da je ovo teško dokazati.
Nadležni bi bili najsrećniji kada bi radnici to prijavili i potkrijepili, a vrlo dobro znaju da bi time zaposleni odsjekli granu na kojoj sjede. Naravno da se ugroženi radnici plaše za svoju egzistenciju i ćute kao zaliveni.
S druge strane, stradaju legalni biznismeni koji poštuju sve propise i u odnosu na nelojalnu konkurenciju imaju veće troškove i manji manevarski prostor za širenje poslovanja i dalje investiranje.
Zato gotovo nikoga i ne čude „gazde“ koji vozaju limuzine od 100.000 KM, imaju po nekoliko stanova, kuću, vikendicu… a radnici mu na minimalcu.
Siva ekonomija nije samo neizdavanje fiskalnih računa. Veći je problem u onim branšama u kojima se vrte ogromni milioni maraka. Niko ne postavlja pitanje ko i na koji način je napravio objekat koji košta nekoliko miliona i kako to da baš kod njega baš svi rade za 500 KM a na drugom mjestu neće – ilustruje predsjednik Privredne komore RS Borko Đurić.
Sindikat smatra da je rješenje u utvrđivanju politike plata u Republici Srpskoj, dok pojedini ekonomisti tvrde da je rješenje ovog problema vrlo jednostavno – smanjenje svih poreza i doprinosa i stroga kontrola bez privilegovanih. Vlast vjeruje da će se uskoro vidjeti efekti nekih mjera koje su preduzeli ove godine, odnosno nadaju se da će Zakon o podsticajima u privredi uticati da dio sive ekonomije pređe u legalne tokove.
A legalistima ne preostaje ništa drugo nego da se i dalje osjećaju kao budale.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu