Ove velike promjene i novi strahovi, koji su svi došle istovremeno, za njih nisu bile ništa manje stresne nego za njihove roditelje i okolinu. Psiholozi procjenjuju da će sve to, zajedno s mjerama koje su uvedene da bi se spriječilo širenje virusa, ostaviti traga na djecu, iako su oni mlada bića kod kojih proces učenja, prilagođavanja i savladavanja teškoća predstavlja izraženu razvojnu karakteristiku, pa imaju i prirodnu otpornost.
Najveća promjena za njih ubuduće bi mogla biti mjera fizičke distance koja ostaje na snazi, a na koju se oni teže prilagođavaju. To već proživljavaju djeca u vrtićima. Ljudi su, podsjećaju stručnjaci, bića navika i rutine, koje su u ovom periodu prekinute i ušli smo u fazu neizvjesnosti, a djeca posebno vole svoje rutine.
Kako je nama sve ovo bio veliki prekid, tako je bilo i njima, a to stvara anksioznost ili ljutnju zbog nekih zabrana koje su uvođene – ocijenio je ranije psiholog Marko Kotur.
Odrastanje
Korona će, smatra, obilježiti duh ovog vremena, kao što je to učinio rat za neke prethodne generacije djece, s tim što je rat uticao na ujedinjavanje ljudi, dok nas korona udaljava.
Pored toga, ocjenjuju stručnjaci, kriza u kojoj smo se našli na vidjelo je iznijela i sve opšte probleme s kojima djeca žive i inače, ali i potencijale koje imamo za njihovo rješavanje.
– Djeca su se zajedno s odraslima našla, prije svega, u zdravstvenoj krizi i u rizicima koji su najbolji interes djeteta definisali s aspekta očuvanja njihovog života i zdravlja. Međutim, bilo je očigledno da se u opštim mjerama nisu razmatrale specifične potrebe određenih grupa djece, niti efekti tih mjera na njih. Nakon obustave nastavnog procesa u školama, djeca su se našla u svojim kućama i u neizvjesnoj situaciji. Organizacija nastave na daljinu, koja se desila u samo par dana, govori opet o potencijalima koje imamo među prosvjetnim radnicima i šta sve možemo postići s malo podrške i volje. Ovaj proces je zahtijevao ubrzani proces učenja i kod prosvjetnih radnika i kod djece u smislu savladavanja novih načina za rad i komunikaciju. Mislim da smo se generalno dobro snašli – kaže izvršna direktorka organizacije „Zdravo da ste“ Aleksandra Štrbac, koja se godinama bavi pitanjima prava djece.
Nastava
Početak ove nastave je, međutim, ukazao i na to da mnoga djeca i porodice nemaju adekvatne uslove za ovu vrstu nastave, opremu, pretplate na internet, televiziju, a djeci je bila potrebna i adekvatna pomoć u savladavanju gradiva koju mnogi nisu imali.
ako 12-ogodišnji Lazar Tešanović iz sela Gornje Baljvine kod Mrkonjić Grada muku muči da savlada gradivo. Od kako je, zbog korone, počela nastava na daljinu, on i njegove sestre su se iz grada, gdje su boravili kod bake i djeda, kako bi im škola bila bliže, vratili roditeljima na selo. Internet je loš, pa četvoro đaka u ovoj kući nastavu prate na jednom televizoru. Lazar telefonom slika ono što ne stiže pohvatati.
– Navikao sam ovako. Srećom, dobar sam đak, pa dosta toga znam od ranije – kaže Lazar.
Internet
Tablet koji su mu ponudili u školi nije imao punjač, pa bi bio beskoristan, a i internet signal u selu je loš.
– Bilo je teško doći i do informacija o tome u kakvoj situaciji žive djeca i njihove porodice, pa su bili jako važni prosvjetni radnici koji su znali dovoljno o svojim učenicima, kao i neka udruženja, jer su mogli inicirati podršku za njih. Uopšteno se nije razmišljalo dovoljno da neka djeca žive u siromaštvu, u udaljenim naseljima, da će neka djeca ostati bez lijekova, koje nabavljaju u inostranstvu, ili bez redovne medicinske pomoći koja im je potrebna – kaže Aleksandra Štrbac.
I ovaj period krize je pokazao, dodaje, da se o potrebama djece ne razmišlja detaljno, pa se i efekti bilo kakvih mjera, kriznih ili drugih, često ne promišljaju s aspekta najboljeg interesa za djecu.
Slična su i upozorenja iz institucije Ombudsmana za djecu RS, gdje ističu da u institucijama i dalje imamo dosta nedosljednosti i narazumijevanja suštinskog pristupa u zaštiti djece, a naročito ostvarivanja njihovog prava na najbolji interes.
Strah od nasilnika
Poseban problem u pandemiji bio je eskalacija nasilja u porodici, a da ono ne prestaje u toj situaciji potvrdili su i pozivi Ombudsmanu za djecu u kojima se ukazivalo na povredu prava djeteta na zaštitu od nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja.
– S pandemijom je pojačan strah od nasilnika u izolaciji, jer se djeca boje da ih zbog vanrednog stanja nadležni neće zaštititi, pojačan je strah zbog bojazni da li će uopšte stupiti u kontakt s nadležnim, da li će ih čuti i vidjeti oni koji bi trebalo da ih zaštite – upozorili su iz ove institucije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu