Bavim se književnošću, pišem pjesme, priče. Ja sam upoznala u Jermeniji jednog Srbina i preko njega sam upoznala ovu divnu zemlju, ovaj divan narod. Toliko mi se dopao grad, usluga, apsolutno sve – prisjeća se Anuš za Prvu.
Prilikom dolaska u našu zemlju 1995. godine, kako kaže, bila je pod pokroviteljstvom porodice Vartabedijan.
– Gospođa Dušanka je znajući da pišem, vidjela je u novinama neku moju pjesmu objavljenu, pa me je odmah povezala sa Udruženjem književnika Srbije – objašnjava Balajan.
Tako je Anušin interesantan jermenski duh počeo da živi i u Beogradu, u vidu poezije pa je već naširoko poznata u umjetničkim krugovima, ali i po svojoj kulinarskoj tradiciji i gostoprimstvu.
– Živjela sam malo u Grockoj, tu su živjele izbjeglice, pa smo imali tako dobar odnos. Komšija otvara vrata i ulazi, kao kod nas u Jermeniji, bez nekih finih manira evropskih – prisjeća se Anuš kroz smijeh.
Svoje goste najviše voli da obraduje jermenskom kuhinjom i na njeno iznenađenje nije još naišla na negativne reakcije Srba, da im se ne dopada određeni začin ili jelo karakteristično za njenu zemlju. Tako domaću pršutu kombinuje sa jermenskim začinima, ali priznaje i da uživa u srpskoj kuhinji, pogotovo domaćem pasulju, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu