Razlog je, po mišljenu stručnjaka, dolazak ljudi iz manjih sredina u najveći grad Srpske. Problem je, upozoravaju oni, što se potcjenjuje broj onih koji su privremeno ili zauvijek napustili Banjaluku.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, koji je objavio procjene stanovništa, polovinom 2020. godine u Banjaluci je živjelo 185.094 stanovnika, a 2013. godine 180.056. Jednostavno gledajući, to bi značilo da ljudi iz Banjaluke ne odlaze, čemu svakodnevno svjedočimo, čujemo ili gledamo u ostatku Srpske. To bi, laički, značilo da je više rođenih ili da je Banjaluka vrlo poželjno mjesto za život za ljude iz drugih sredina.
Negativan prirodni priraštaj
Zvanične informacije Republičkog zavoda za statistiku govore da je, prema procjeni, prošle godine u Banjaluci živjelo 185.094 ljudi. Godinu prije bilo ih je 184.843, a 2018. godine 184.257.
– U Banjaluci je 2017. godine živjelo 183.557 ljudi, 2016. godine 182.848, 2015. godine 181.956, 2014. godine 180.961, a 2013. godine 180.056 – podaci su Zavoda za statistiku RS.
Struka ističe da taj plus u broju stanovnika u Banjaluci nije nikakav razlog za optimizam, jer najveći grad Srpske od 2019. godine ima negativan prirodni priraštaj.
Demograf Aleksandar Čavić upozorava da se zapravo radi o statističkom parametaru koji zanemaruje trenutno najvažniju stavku promjene broja stanovnika, a to su spoljne migracije.
– Bez obzira što imamo negativan prirodni priraštaj, on je u ovom momentu manje limitirajući faktor u odnosu na spoljne migracije. Taj procijenjeni broj se uglavnom temelji na unutrašnjim migracijama. Gotovo sam uvjeren da se broj stanovnika Banjaluke smanjuje za više od tog broja u pogledu spoljnih migracija – kaže on za Srpskainfo.
Nepouzdana metodologija
Prema njegovim riječima, praćenje spoljnih migracija u RS gleda se na nivou odjave prebivališta, ali to nije pouzdana metodologija. Ističe da, od svih stanovnika koji odu iz RS u inostranstvo, a koji će se tamo zadržati više od godinu dana, manje od pet odsto prijavljuje promjenu prebivališta.
U Banjaluci, kako govore statistički podaci, od ukupnog broja stanovnika, 15.086 ima između 35 i 39 godina, 14.927 između 40 i 44, 13.037 između 60 i 64, a 12.157 između od 65 do 69 godina. Prosječna starost Banjalučana je 41,4 godine. Između 15 i 64 godine ima 122.264 ljudi. Na žalost, više je starijih od mlađi.
– Na presjeku polovine 2020. godine 18,38 odsto građana imalo je 65+ godina, dok su djeca do 14 godina činila 13,34 odsto građana. Djece do 14 godina u Banjaluci je bilo 28.816, starijih od 65 godina 34.014, a od 15 do 64 godine 122.264 ljudi – podaci su Republičkog zavoda za statistiku.
Rast i na nivou Srpske!?
Demograf upozorava da Banjaluka nije ništa manje pogođena spoljnim migracijama, te da se potcjenjuje broj odseljenih, a zavarava broj dolazaka iz drugih krajeva Srpske.
– Zato imamo osjećaj kao da ne odlazi stanovništvo. Ali to vidimo po medicinskom kadru, IT stručnjacima, studentima. Veliki broj studenata je vani i nakon studija se ne vrati ovamo. Mislim da je taj podatak samo statistička kategorija i nije razlog za optimizam – ističe Čavić za Srpskainfo.
Negativan prirodni priraštaj je manifestacija poremećaja na drugim nivoima, prije svega starosne strukture.
– Nama je svaka sljedeća nova generacija malobrojnija od one prethodne. Djeca rođena 2021. su malobrojnija od one rođene 2020. i tako dalje – upozorio je Čavić.
Prema statističkim podacima, procjene stanovništa govore da je u Srpskoj 2020. godine živjelo 1.136.274 ljudi. Samo godinu ranije, odnosno 2019. bilo ih je 1.142.495, a 2018. godine 1.147.902.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu