Njemačka istoričarka i profesorka sa Univerziteta u Minhenu, Mari-Žanin Čalić, nedavno je, govoreći o BiH, konstatovala da i 26 godina nakon početka rada OHR, BiH je i dalje etnički podijeljena. U osnovi se, navodi, radi o “problemima nacionalnog identiteta i političke legitimnosti”.
– Dejton ih, prirodno, nije mogao riješiti. Ta pitanja objašnjavaju zašto konfrontacija sa prošlošću napreduje tako sporo i zašto nije moguće pomirenje – rekla je ona.
Konflikt se, prema njenim riječima, vodi oko starog spora – kome pripada BiH. I u kojem omjeru? Bošnjaci traže više centralizma, a jedan dio i ukidanje entiteta, srpski političari traže svoju državu, a Hrvati treći entitet.
Novi sporazum
Politikolog Velizar Antić kaže da sva tri ova zahtjeva u ovom trenutku nisu ostvariva.
– Jedino rješenje u kome nijedna od strana ne bi ostvarila svoje maksimalističke zahtjeve, ali i u kome neće ići ispod minimalnih zahtjeva, jeste Dejtonski sporazum i Ustav BiH, koji je skrojen u Dejtonu. Mnogi često spominju da je taj sporazum potrebno promijeniti i to može da bude i tačno. Ali ta promjena može da se ostvari samo ukoliko se sva tri naroda dogovore kako ona treba da izgleda. A pošto je očigledno da ne možemo da se dogovorimo, najbolja opcija je da se poštuje Dejtonski sporazum onakav kakav jeste – kaže Antić za Srpskainfo.
Takođe, dodaje, ukoliko bi eventualno i došlo do promjene ovog sporazuma, potpuno je siguran da bi i neki novi sporazum koji bi bio temelj države bio u 99% stvari prepisani Dejtonski sporazum.
– Sva druga rješenja koja bi vodila u nepoštovanje i kršenje interesa makar i jednog naroda u BiH mogla bi voditi u nove sukobe u državi. Njegova suština jeste u konsenzusu i dogovoru među akterima na političkoj sceni. Problem je što smo mi kao društvo na jako niskom nivou političke kulture i tolerancije i ne znamo da vodimo dijalog. Dijalog naših političara izgleda na principu “ili će biti kako ja kažem ili neće ni biti“. A takav stav vodi stagnaciji društva i države – ocjenjuje Antić.
On dalje dodaje da bi se pitanje „kome pripada BiH“ moglo preformulisati i u pitanje „zašto ne dolazi do pomirenja dovoljno brzo ili u onoj mjeri brzo koliko bismo mi željeli“.
– Najznačajnije faktore kao odgovor na to pitanje bismo mogli grupisati u nekoliko oblasti: istorijski, vjerski, nacionalni, ideološki, uticaji međunarodnog faktora, nedovoljno povjerenja jednih u druge. Jedan od značajnijih faktora zašto ne dolazi do pomirenja jeste i taj što mi tek od Dejtonskog sporazuma živimo u državi koja je u ovim granicama i ovog demokratskog uređenja – kaže Antić.
Naime, dodaje, nikada u istoriji BiH nije bila nezavisna država i u ovim granicama.
– Uvijek smo bili dio neke veće države ili imperije, pa su se odnosi među narodima koji žive u BiH prelamali preko interesa tih velikih država. I uvijek su oni koristili jedan od naroda i davali mu povlašćeni položaj dok su ostali bili u podređenom položaju. Iz tog perioda još se vuku korjeni nepovjerenja među narodima BiH. A to nepovjerenje je duboko ukorijenjeno i jako ga je teško iskorijeniti preko noći. Jednostavno, mora da prođe dosta vremena da bi ono nestalo – objašnjava Antić.
Siroče
Sociolog Vladimir Vasić kaže da bismo govorili o budućnosti moramo prestati svi zajedno sa licemerjem i podaništvom.
– Etiketirati konstantno dobar dio jednog naroda za najokrutnije zločine iz prošlosti, optuživati ga za učinjeno i neučinjeno, a pri tome nijedno svoje zlodjelo ne osuditi ni prikazati, krajnje je licemjerno. Takav koncept „pomirenja“ neće nikad zaživjeti u BiH i takav narativ će dovesti do disfunkcionalnosti BiH. Dokle se god svi kolektivno ne odreknemo zločina ne možemo govoriti ni o kakvoj zajedničkoj budućnosti. Pojedini lideri naroda u BiH se ponašaju tako kao da smo svi od devedesetih naovamo doživjeli amneziju, pa se ne sjećamo okolnosti pod kojima je počeo sukob i načina na koji je vođen i zavšen – kaže Vasić za Srpskainfo.
Dodaje da je Bosna siroče: „Svi je svojataju, a niko je, iskreno ne voli, pa čak ni oni koji se kunu u nju“.
– Istorijski gledano, BiH i te kako pripada i Srbima koliko i ostalim narodima. Međutim, neke politike, nažalost, danas zagovaraju otuđenje od te istine i odricanje od BiH, što je pogrešno i što nas zapravo dovodi u konfuzno stanj e- kaže Vasić
Ocjenjuje da „jedni s drugima ne znamo, a jedni bez drugih ne možemo, očito jer je postojanje naroda uslov za postojanje BiH“.
– Da bi se uspostavio funkcionalan odnos među ljudima potrebno je krenuti od tri neophodne pretpostavke koje su u BiH itekako potrebne: sloboda, različitost i zajednica. Odnosno, da bi mogli ispoštovati integritet druge ličnosti neophodno je da je prihvatimo onakvu kakva ona jeste, sa svim kvalitetima i slabostima koje posjeduje. Ukoliko tako postavimo stvari, dajemo joj slobodu da bude, iako drugačija od nas, slobodna i autentična ličnost. Na ovakvim principima je potrebno i jedino moguće graditi funkcionalnost u društu zajedno s drugim, prihvatajući njegovu različitost i dozvoljavajući mu da bude drugačiji, ali ipak prihvaćen i voljen. U ovakvoj konstalaciji stvari moguće je govoriti o zajedničkom životu i nasušnom pomirenju – pojašnjava Vasić.
Dodaje da ne smijemo nerođenoj djeci u amanet ostavljati račune iz prošlosti.
– Nažalost, u BiH još uvijek postoji srpska, bošnjačka, hrvatska i ko zna koja još istina. Neko mora da kaže, iskreno i od srca, “oprosti” – zaključio je Vasić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu