Rečeno je ovo reporteru Tanjuga u prihvatnom centru u Koržovoj Dolini, u Poljskoj, na glavnom putu između ukrajinskog Lavova i poljskog grada Krakova, na oko 2,5 kilometara od granice.
Kreveti u halama dva ogromna hangara, u kojima se ranije vjerovatno nalazio tržni centar, gotovo su popunjeni.
Poljaci na granici dočekuju ljude iz Ukrajine, uglavnom žene i djecu odakle ih autobusima prevoze do prihvatnog centra, gdje neki ostaju, a ostali koji imaju rođake u Poljskoj idu dalje.
Dosta ljudi iz Ukrajine pješke prelazi granicu pošto su, prema informacijama sa terena, kolone automobila ispred graničnog prelaza duge između 20 i 30 kilometara, pa mnogi napuštaju svoja vozila i idu pješice.
Među njima ima i dosta migranata sa Bliskog istoka, koji su se vjerovatno zatekli u Ukrajini prije početka sukoba, pa i oni sada bježe.
Pojedini kažu da im je trebalo i po četiri, pet dana samo da dođu do granice. Većina njih gotovo da ne govori engleski jezik, što dosta otežava komunikaciju.
Ukrajinac koji zna srpski jezik rekao je Tanjugu da čekao u redu na granici tri sata, kao i da je jako velika gužva i da je kolona na ulazu u Poljsku duga 20 ili 30 kilometara.
– Situacija je teška i svi se guraju da uđu što prije – dodao je Ukrajinac koji kaže da ima 47 godina i da ne želi da ratuje.
– Ni drugi neće da ratuju. Oni su došli kod nas, uzeli nam prvo Krim, kasnije Donbas, a sada hoće cijelu Ukrajinu. Naš predsjednik je dobar čovjek i neće da ratuje – rekao je on.
Jedna Kijevka kaže da je rođena u Rusiji kao i njena majka i da joj sve ovo teško pada.
– Pola Ukrajine ima veze sa Rusijom, a pola Rusije sa Ukrajinom – priča kroz suze i kaže da nikad nije vjerovala da se ovako nešto može dogoditi.
– Ne znam zašto je ovo uradio ruski predsjednik – kaže.
U prihvatnom centru u Koržovoj dolini pomoć izbjeglicama uglavnom pružaju voloneteri, a tu su i predstavnici Crvenog krsta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu